Potaknut jednom ranijom objavom, korisnik hrvatskog Reddita otvorio je temu koja je izazvala lavinu komentara - zašto se, prema njegovom iskustvu, žene često međusobno sabotiraju, ogovaraju i nanose štetu jedna drugoj?
"Potaknut jučerašnjim postom, evo da i ja priupitam nešto što me već jako dugo zapravo zanima. Iz osobnog iskustva doživio sam da ne postoji granica do koje jedna žena može drugoj napakostiti i ‘zagorčati’ život, čisto zato što može. Bavim se profesijom koja je većinom ženski dominirana (sestrinstvo) i vjerujte mi, toliku količinu nepotrebne i neopravdane mržnje i animoziteta nisam nikad doživio i stvarno je ne razumijem. Posao je, naravno, napet i zahtjevan, ali žene nikada nisu zlobne prema nama muškarcima. Nama (meni osobno) zapravo je jako dobro u većinski ženskom kolektivu."
Mladić je dodao i kako često svoju nervozu liječe sukobom.
"No, često svoje frustracije iskaljuju jedna na drugoj. Ako nema problema, izmisle ga. To mi je oduvijek bilo pomalo smiješno, ali i apsurdno. Da se odmaknemo malo od poslovnog svijeta - poznanica se razvodi od muža nakon otprilike tri mjeseca braka jer ju je varao s njezinom najboljom prijateljicom već četiri godine. Sada je ta prijateljica ostala trudna pa više ne mogu skrivati aferu. Naravno da u ovoj situaciji ne krivim samo ženu - ali kako možeš to napraviti nekome koga smatraš najboljom prijateljicom?"
Zatim je dodao i kako je naučio jednu stvar gledajući žene oko sebe.
"Moja iskustva sa ženama, i privatno i profesionalno, naučila su me da ona izreka ‘žena je ženi vuk’ doista ima temelja u stvarnom životu. Dakle, da rezimiramo - zašto vi žene toliko volite jedna drugoj napraviti nešto nažao? Osjećate li se tada bolje? Jače? Superiornije? Poželjnije? Treba li vam to da lakše preživite? Prosvijetlite me, molim vas."
Objava je ubrzo prikupila brojne odgovore, a mišljenja su - očekivano - podijeljena.
Nesigurnosti i dvostruki standardi
"Nažalost, to jest istina kod velikog broja žena. Po meni, to potječe iz kulture u kojoj neke žene misle da se moraju ‘natjecati’ jedna s drugom i pokazati da su bolje, i to najčešće zbog vlastitih nesigurnosti i manjka rada na sebi. Ljudi koji su zadovoljni svojim životom nemaju potrebu rušiti druge." napisala je korisnica, dodavši kako se u određenoj mjeri radi o stereotipima.
"S druge strane, mislim da se takve situacije događaju i kod muškaraca, ali se ignoriraju jer nisu stereotip. Primjerice, ako žena udari stup autom, kaže se da žene ne znaju voziti. Ako muškarac udari stup, onda je samo on loš vozač - ne svi muškarci."
Ova korisnica zatim iznosi vlastito iskustvo iz radnog okruženja.
"Radila sam u kolektivu gdje je bilo oko 70% muškaraca i 30% žena i primijetila sam suprotno. Mi žene došle bismo odraditi osam sati u što boljoj atmosferi, pomagale si međusobno i ne sjećam se da je izbila ijedna ozbiljna svađa. Sve bismo raspravile normalno. S druge strane, muškarci su konstantno imali nekakve sukobe, pasivnu agresiju, prijetnje i podmetanja. Ne svi, ali velik broj. I onda bi se još šalili da smo mi ‘kokošinjac’ i da se sigurno stalno svađamo, dok su oni taj dan bili na rubu fizičkog obračuna"
Dinamika, kako piše, možda ovisi i o omjeru spolova te naglašava važnost samopouzdanja i osobnog zadovoljstva.
Odgoj i odnos s majkom
"Često se i ja to pitam jer sam čula za puno ovakvih situacija. U mom slučaju to uopće nije tako - ja obožavam žene i uvijek ću pomoći ili zaštititi drugu ženu, naravno ako je ona fer i korektna prema meni. Ako nije, uzvratit ću istom mjerom kao i bilo kome drugome. Sve više mislim da takvo ponašanje proizlazi iz kuće i od majki koje su ljubomorne na svoje kćeri. Vjerovali ili ne, toga ima više nego što mislimo, što je po meni morbidno."
Dodaje kako ona i njezine prijateljice imaju dobre odnose s majkama te smatra da se to odražava i na njihov odnos prema drugim ženama.
Nezadovoljstvo i društveni kontekst
"Nezadovoljstvo je glavni razlog, kao i općenito kultura u Hrvatskoj gdje se međusobno tapšamo po ramenima i govorimo da smo ‘takav narod’, odrješit i bez dlake na jeziku. Žene su često nezadovoljnije svojim životom jer su premorene, a odgajane su da trpe - moraš se udati, moraš roditi, moraš se mučiti jer svi to rade. Onda te frustracije ispoljavaju kroz zluradost prema drugim ženama koje, u njihovoj glavi, ne trpe kao one."
Ova komentatorica ističe kako u inozemstvu na poslu nije doživjela takve situacije jer se neprofesionalno ponašanje nije toleriralo - čak ni od strane menadžmenta.
Ljubomora i generacijski jaz
"Rekla bih da je u pitanju jednostavno ljubomora. Dok sam radila kao studentica, često se događalo da starije radnice ne vole mlađe jer smo ‘mlađe i ljepše’, a uz to smo njihov posao radile bolje od njih (rad u Zari)."
Jedna od starijih kolegica, navodi, otvoreno je priznala da su sukobi često posljedica osobne nesreće i nezadovoljstva. Komentatorica zaključuje da sretni i zadovoljni ljudi - bez obzira na spol - nemaju potrebu drugima nanositi štetu.
Oprez nakon loših iskustava
"Ne smatram da sam bolja ni superiornija, ali više nisam ni naivna kao kad sam bila mlađa. Vrlo sam oprezna kada je riječ o ženskom društvu jer sam i privatno i poslovno osjetila koliko žena ženi može biti vuk bez ikakvog opravdanog razloga (osim u njihovoj glavi). Privatno nemam previše prijateljica, a poslovno sam profesionalna i minimalno ulazim u razgovore izvan struke. Nemam potrebu družiti se s kolegicama izvan posla."
Izuzetak su, kaže, službeni team buildingi i domjenci na kojima sudjeluju svi zaposlenici.
Ekstremno negativno iskustvo
"Radila sam u poduzeću gdje nas je bilo 60 u odjelu - svih 60 žene. To je bilo strašno. Tračevi, manipulacije, podmetanja - potpuni kaos. Nakon toga zaposlila sam se u firmi gdje je direktor muškarac i gdje su mi sve kolege muškarci. Nikad nisam imala bolji posao i bolje kolege. Kad sam se udavala, pozvala sam cijelu firmu na vjenčanje koliko smo si bili dobri."
No situacija se promijenila dolaskom nove kolegice.
"Kad su zaposlili jednu ženu i sjela je do mene, da tada nisam otišla na porodiljni, dala bih otkaz od živaca. Uglavnom - ne volim žene."
Rasprava bez jednostavnog odgovora
Iako su neka iskustva izrazito negativna, dio komentatorica naglašava da problem nije vezan isključivo uz spol, već uz osobne nesigurnosti, odgoj, društvene norme i razinu zadovoljstva vlastitim životom.
Rasprava pokazuje koliko su percepcije oblikovane osobnim iskustvom - dok jedni tvrde da je “žena ženi vuk” realnost, drugi ističu da su i muškarci jednako skloni sukobima, samo se o tome rjeđe govori kroz stereotipe.
Jedno je sigurno: tema je otvorila prostor za iskreno, i ponekad bolno, propitivanje međuljudskih odnosa - bez obzira na spol.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....