Dvadesete su ono doba života kojem se u mislima uvijek rado vraćamo - vrijeme slobode, mladosti i živosti. Ali, ponekad je taj početak života za nekoga već kraj. Dok se njegovi vršnjaci zabavljaju - studiraju, pa čak i žene, ovaj mladić bori se s bolešću, odnosno, njezinim zadnjim stadijem. Ipak, iskoristio je Reddit ne da se požali, već da priupita ljude za jedan vrijedan savjet, u kojem se vidi njegova volja i ljubav prema životu.
- Evo me u srednjim 20-ima i nedavno sam dobio dijagnozu koja je u završnoj fazi i opće nemam pojma koliko ću još biti živ. Lijeka, naravno, nema. Nikad pušio, drogirao se ili nešto treće, bio sam u treningu i eto život podijeli takve karte... Zanimljiva je stvar da sam početkom ove godine svaki put kad bih pogledao na sat vidio datum svog rođenja i nikad prije mi se to nije događalo i točno sam znao da će se neki vrag desiti ove godine... Pa eto podijelite sa mnom što bi se po vama trebalo isprobati ili neki drugi savjet. Svakako nije naodmet. Pa da proživim taj život što se bolje može - napisao je mladić, a komentari su bili puni riječi podrške i smislenih i vrijednih savjeta.
- Jako mi je žao. Provedi vremena što više s ljudima koji ti znače i kojima ti značiš. Proputuj, iskoristi novce koje si čuvao za sebe, baci se iz aviona s padobranom, vozi quad i cross... ja bih osobno proputovao i izvan RH, ali i po Hrvatskoj koja je lijepa, a nisi stigao dosad posjetiti... I ja bih si tetovirao inicijale imena ljudi koji mi najviše znače... - napisao je jedan korisnik.
Drugi mu je pak rekao da takva dijagnoza nije nužno i smrtna presuda, koliko god crna izgledala, i da su čuda uvijek moguća.
- Užasno mi je žao što ti se to događa. Ne mogu ni zamisliti, iako kao svi, živimo život a da ne znaš kad je kraj. Ali ovo kad znaš, ne mogu ni zamisliti. Svejedno bih ti rekla da ne odustaješ, čuda su stvarno moguća. Ne znam koja ti je dijagnoza, ali znam za nekoliko slučajeva koji su bili s istim riječima suočeni, ali su bitku na kraju dobili i danas žive svoj život dalje.
A da nažalost ovakve more muče i druge mlade ljude, priznao je i još jedan mladić.
- U sličnoj sam situaciji, iako ne znam točno kakva je tvoja pa ne znam koliko se mogu poistovjetiti. Osobno nisam toliko razmišljao o tome, iako možda svejedno razmišljamo u istom smjeru. Umjesto razmišljanja koji dan će biti zadnji i kakva kvaliteta života me čeka, ja se trudim iskoristiti maksimalno svaki dan, pa što bude bude. Možda potraje, možda ne. Sve što bih volio je da na kraju svoje priče imam što manje stvari za kojima žalim, ili imam osjećaj da sam propustio - napisao je mladić, dodavši da se vratio stvarima koje je prije volio.
- A to ovisi o tvom karakteru, i kakav život želiš. Ja sam odlučio puno više vremena provoditi sa obitelji i prijateljima. Počeo sam se ponovno baviti sportom jer sam oduvijek to volio, makar sam ga godinama zanemarivao zbog karijere, novaca ili nečeg trećeg. Kada mogu, odem na putovanje u prirodu i planine. Češće riskiram i radim ono što se prije ne bih usudio. Češće se počastim nekom dobrom hranom, ili si priuštim nešto što prije ne bih. I tako dalje... Sitnice, al meni dovoljno.
No bilo je i onih koji su mladiću nudili ekstremne savjete, a nije bilo jasno rugaju li se s ovom ozbiljnom situacijom ili je po srijedi nezrelost.
- Probaj dotaknuti granice ispunjenja dopaminskih receptora, vele da je heroin najbliži tome. Probaj to i neku egzotičnu prostitutku, evo to bi ja probao da mi je zadnje. Možda bi i otišao na testosteron čisto da se osjećam ludo živo. I vjerojatno bi otišao pogledati neke ljepote prirode tipa, ne znam, po Hrvatskoj, neke vidikovce i plaže i tako, ti najbolje znaš što te čini sretnim. Sretno majstore, od srca ti želim da nađeš svoj mir i ako te već Bog mora uzet da dođeš sretan tamo gore.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....