Nećete vjerovati što je pronašao Hrvat u Nepalu na 3300 metara visine: ‘Pitao sam se haluciniram li‘

Postoji nešto baš posebno u tome kad odeš skroz na drugi kraj svijeta – i onda te nešto tvoje tamo dočeka. Onako, potpuno neočekivano.

Marin Klaić je već 25 dana u Nepalu i doslovno ne staje. Snima, hoda, penje se, upija sve šta može. Onaj tip putovanja di nema puno plana, ali ima puno osjećaja. I baš u tom nekom trenutku, negdi između umora i adrenalina, dogodi se nešto šta ne možeš isplanirat.

Popne se na planinu. 3300 metara. Zrak rjeđi, noge teške, ali pogled – ono šta te drži. I onda, na pola puta, nešto zapne za oko.

Zastava. Hrvatska zastava.

I ne ono "ma sigurno umišljam", nego stvarno. Stoji tamo, na toj visini, na tom mjestu di najmanje očekuješ da ćeš nać išta poznato, a kamoli nešto tako tvoje.

"Znači, na pola brda sam ovdje našao hrvatsku zastavu, još gledam je li stvarno, znači, nerealno."

I baš je to – nerealno. Jer kako? Kako se to dogodi? Tko ju je ostavio? Kad? Zašto baš tu? I koliko nas zapravo ima svugdi, razasuti, ostavljamo neke male tragove, znakove da smo prošli, da smo bili tu, makar na trenutak.

I onda skužiš da je svijet stvarno velik, ali opet nekako mali. Da možeš otić tisućama kilometara daleko i opet naletit na komadić doma. Nešto šta te na sekundu vrati, prizemlji, podsjeti tko si i odakle si.

I ima nešto baš lipo u tome.

Nije to sad neka velika stvar, nije to vijest koja će prominit išta. Ali je onaj mali trenutak koji te pogodi. Onaj "ajme" moment kad shvatiš da su ljudi svugdi, da nosimo sebe sa sobom, i da se ponekad naši tragovi sudare na najčudnijim mistima.