U Hrvatskoj, poput mnogih tradicionalnih društava, trudnoća izvan braka još uvijek može izazvati različite reakcije – od potpune ravnodušnosti do osuda i društvenog pritiska. I dok se mnogi trude slijediti vlastiti put, neovisno o normama, ostaje pitanje: gledamo li i dalje primitivno na to ako žena ili djevojka ostane trudna van braka, bilo u vezi ili ne?
Na jednom hrvatskom subredditu otvorila se diskusija o upravo toj temi. Autorica je pitala:
“Da li još uvijek gledamo primitivno na to ako žena/curа ostane trudna van braka (bila u vezi ili ne)? Očekujem rečenice kao ‘moraš se sad vjenčati’ - po selima od baba i starije srednježi, ali pola sela u grad došlo. Kakva su vam mišljenja o tome kad saznate da je netko poznat/vaš trudan/čeka dijete, a nije vjenčan ili zaručen (ili želi biti)?”
Odgovori su bili raznoliki, od potpune ravnodušnosti do praktičnih savjeta i životnih iskustava.
“U kakvoj je tko zajednici, me se apsolutno ne tiče.”
Neki komentatori odmah su naglasili da je osobni izbor svakog para ono što je bitno, a ne stav zajednice.
“Životni savjet boomera (kojem se roditelji nikad nisu vjenčali) - u Hrvatskoj je dosta lako dokazati vanbračnu zajednicu i ostvariti prava (podjela imovine, alimentacija, nasljedstvo itd.) nakon raskida/smrti, ali i dalje je jednostavnije potpisati te papire u općini. Ne treba ti, kad partner/ica zapne u bolnici, uvjeravanje osoblja da ste u vezi i slično ili da si misliš hoće li ju neki tamo moj peti nećak smarati za udio imovine kad odapnem.”
Ovo pokazuje da pravna regulativa omogućuje zaštitu i za vanbračne zajednice, ali je formalni brak praktičniji u kriznim situacijama.
“Trudnoća nije razlog za udaju”
Vjerski i društveni aspekti također su spomenuti.
“Svećenik nam je rekao na zaručničkom tečaju da trudnoća nije razlog za udaju. Ne znači da se ne smijete vjenčati, ali ne morate samo zbog trudnoće.”
Ova perspektiva naglašava slobodu od pritiska tradicije i pravo parova da sami odluče o svom životu.
Iskustva parova koji žive zajedno, ali nisu vjenčani
Neki su komentatori podijelili vlastita iskustva koja pokazuju da se brak često ne veže uz trudnoću, nego uz osobne izbore i okolnosti:
“Udala sam se lani nakon 24 godine zajedničkog života, kći nam je taman bila napunila 15 godina. Počelo mi je ići na živce stalno dokazivati državi da smo u izvanbračnoj zajednici. Obavili smo obred u matičnom, slikali se mobitelima, otišli na ranu večeru u Batak i vratili se kući na vrijeme da gledamo Eurosong:) Na to gledam tako da je za mene i za nas baš tako bilo idealno. Drugima prepuštam da si nađu svoj način.”
Drugi primjećuju da društveni pritisak još uvijek postoji, osobito u manjim mjestima:
“Realno, nitko ništa ne mora. Doduše, pritisak je uvijek veći u manjim ili tradicionalnijim okruženjima. Do sad sam iz svoje okoline uočila par trendova: ako su cura i dečko dulje vrijeme u vezi i brak je nešto oko čega su se sporazumjeli u neko dogledno vrijeme, ali im se ne žuri, pa se desi trudnoća, to ih nekako ponuka da i taj brak sklope. Ako je veza kraća, a desi se trudnoća, najčešće ne sklapaju brak odmah, već nakon nekog vremena ako vide da je to prava opcija za njih. Naravno da ima i suprotnih odluka – god su u vezi i žive skupa s djetetom i nisu u braku, ili se ožene nakon 6 mjeseci veze zbog trudnoće. Ima svega, ali ovo prvo navedeno sve češće primjećujem.”
Neki parovi svjesno biraju nevezanje braka radi praktičnih ili osobnih razloga:
“Pa mi smo skupa 8 godina, živimo zajedno, imamo dvoje djece i planiramo uskoro nekretninu kupiti. Ne pada mi na pamet udati se jer mi se ne da organizirati svadbu, niti želim izvoditi klauna i zabavljati goste. Odlucili smo potpisati u matičara kad nam bude trebalo tih 5 dana slobodno za neko putovanje. Ionako ću ostaviti svoje prezime.”
Praktične prepreke vanbračne zajednice
Iako mnogi smatraju da je osobni izbor ključan, administrativne i pravne prepreke i dalje postoje:
“Istina, ali kad imaš dijete još uvijek moraš prolaziti kroz centar za socijalnu skrb kao da si i vjenčan, tu su procesi. A kad si vjenčan bez djece, proces je prilično lagan i ne previše skup. Naravno, ovo u slučaju da se radi o dvoje normalnih ljudi, da nema nikog ludog u priči.”
Tradicija i pritisak okoline
U manjim mjestima i među starijim generacijama još uvijek postoje snažni pritisci tradicije:
“Za OP, gle, prilično smo tradicionalna zemlja, još uvijek će biti ljudi da to popreko gledaju. Neki zbog tradicije, a neki zato što misle: ‘Ako su se oni zarobili u jad zbog djeteta, kako misliš ti nećeš?‘ Ja samo znam da mi je svaka druga tetka na selu išla govoriti u nekom trenutku: ‘Nemoj se vezat za neku budalu. Samo imaj svoje dite i odj*** ga‘ i kužim ih. U njihovoj generaciji malo tko je imao dobrog muža i dospjeli su u starost i vidjeli da nisu ništa morale. Da su radile stvari iz običaja ili obaveze, a da to nije postojalo.”
Izbor partnera i odgovornost
Mnogi komentatori slažu se da je najvažniji pažljiv izbor partnera, jer dijete postaje obitelj bez obzira na bračno stanje:
“Po meni je puno bolje ne vezati se reda radi, ali svakako treba jako, jako dobro birati s kim će se imati dijete. Htio-ne htio, to ti postane obitelj.”
Drugi su primijetili paradoks današnjeg društva:
“Mislim da se ne treba vjenčati samo radi toga ukoliko osobe to ne žele, ne znači im ništa. No mene zbunjuje što vidim da je mnogima ‘lakše‘ imati dijete s nekim nego li se vjenčati s istom osobom. Ipak je dijete ogromna, dugoročna, a često i cijeloživotna obaveza. Ako si spreman s nekim imati dijete, čini mi se da si spreman i na brak s tom osobom. No očito brak mnogima predstavlja veći korak nego roditeljstvo.”
Perspektiva roditelja i praktičnost papira
Neki komentatori su istaknuli da je brak praktičan zbog pravnih i administrativnih olakšica, čak i ako se vjenčanje ne želi zbog ceremonije:
“Ja osobno smatram da osobe koje krenu u to da imaju dijete, a da nisu sredile pitanje bračnog stanja, su u najmanju ruku neozbiljne. Znači ne vjeruješ toj osobi dovoljno da sklopiš ugovor na neodređeno vrijeme, a hoćeš napraviti s njom daleko veću obavezu? Tko voli nek izvoli, ali po meni je to potpuno nelogično. I tu ne govorim o velikoj svadbi od 700 gostiju - doslovno možeš otići kod bilo kojeg matičara i riješiti papirologiju u dva dana bez da ikome kažeš ako te to brine. Daleko je kasnije lakše zbog papira i u slučaju da se jednom nešto dogodi rješavati ako je regulirano bračno stanje nego ako nije.”
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....