Može li se u inozemstvu uistinu zaraditi i uštedjeti, pitanje je koje je jedan korisnik Reddita postavio na toj društvenoj mreži. „Svi koji ste otišli u ‘obećane zemlje’ poput Austrije, Švicarske ili Njemačke, jeste li uspjeli zaraditi i uštedjeti onoliko koliko ste planirali i željeli ili je i tamo postalo preteško za život?“ upitao je.
Među više od stotinu komentara koje je objava prikupila posebno se izdvaja onaj u kojem se ističe da se odlaskom u inozemstvo ne postiže mnogo ako se nastavi živjeti na isti način kao u Hrvatskoj. Autor komentara navodi kako će ishod biti isti ako se odmah uzme novi automobil na kredit, potom još jedan kredit „da se ima“, zaposli se u prvoj tvrtki koja se pronađe i ostane raditi za minimalnu plaću, ne nauči se jezik te se radi isključivo kod „naših“ ljudi.
Jedan od komentatora smatra da je ključ uspjeha u preseljenju zapravo preseljenje cijelog života, a ne samo odlazak na rad uz štednju i život s mišlju o četiri tjedna godišnjeg odmora u Hrvatskoj. Navodi kako su ljudi koji tako žive često deprimirani i nezadovoljni. Kao glavnu prednost života u takozvanim „obećanim zemljama“ ističe činjenicu da se živi u razvijenoj državi, za razliku od Hrvatske, te da kvaliteta života uvelike ovisi o brzini prilagodbe, prihvaćanju kulture i asimilaciji.
Prema njegovu mišljenju, ako je nekome život postao pretežak u Austriji, može se samo zamisliti koliko je onda težak u Hrvatskoj. Kao primjer navodi vlastito iskustvo života u Londonu te dodaje kako trenutno čeka rođenje sina, najvjerojatnije u Sloveniji, nakon čega ponovno planira preseljenje. Također spominje prijatelja koji se preselio u Berlin, pronašao posao i ondje riješio ozbiljne zdravstvene probleme: opasne alergijske reakcije koje u Zagrebu nije mogao dijagnosticirati. U Berlinu su mu, u jednoj večeri, uz intervenciju hitne pomoći, prijevoz i zadržavanje u bolnici, otkrili uzrok problema i propisali terapiju, nakon čega je ozdravio. Zaključuje kako je takva razina zdravstvene skrbi daleko veći benefit od, primjerice, 10 tisuća eura ušteđenih na računu.
Drugi korisnik navodi da on i partner već dulje vrijeme žive u Švedskoj te da im mjesečno ostaje oko 5.000 eura za potrošnju, štednju ili ulaganje. Jedan od njih ima srednju stručnu spremu, a drugi visoku, a oko 30 posto ukupnih prihoda odlazi im na osnovne životne troškove poput kredita za kuću, režija, hrane, osiguranja i vrtića.
U raspravi se ponovno ističe i komentar u kojem se naglašava da odlazak u inozemstvo neće donijeti promjenu ako se zadrže iste navike kao u Hrvatskoj: brzo zaduživanje, prihvaćanje loše plaćenih poslova, nepoznavanje jezika i zatvaranje u krug sunarodnjaka.
S druge strane, neki komentatori smatraju da se uštedjeti može, ali samo uz vrlo skroman način života. Navode kako nije realno živjeti poput prosječne osobe u tim zemljama i pritom značajnije ulagati ili štedjeti. Čak i primanja veća od 3.000 eura, koja su i u tim državama visoka, prema njihovom mišljenju nisu dovoljna za ozbiljne investicije. Kao primjer se spominje mladi radnik u Njemačkoj koji zarađuje više od 3.000 eura mjesečno: uspije nešto uštedjeti, ali ne uživa u životu jer mu se svakodnevica svodi na rad, dijeljenje stana s više cimera i povremene dolaske u Hrvatsku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....