Pojavila se mapa zbog koje će Dalmatinci podivljati; opet podsjeća kako je Juga onda imala druge planove

Dalmacija je desetljećima bila slabije povezana s ostatkom Hrvatske, a tijekom Domovinskog rata gotovo pa odsječena. Autocestama se taj problem uvelike riješio, no pitanje koje se u javnosti i dalje ponavlja glasi: što je sa željeznicom i zašto je jug Hrvatske željeznički toliko zapostavljen?

To se pitanje ponovno otvorilo na Redditu, gdje je jedna korisnica upitala zašto je željeznička infrastruktura u Dalmaciji toliko slaba.

Jedan korisnik je odgovorio kako je razlog navodno očit: dalmatinski reljef. No odmah su stigle i suprotne reakcije – uz argument da Švicarska, koja je znatno zahtjevnija po reljefu, ima više od 500 tunela i iznimno razvijen željeznički sustav.

Naglašeno je i da dalmatinsko zaleđe nije ni približno toliko nepristupačno koliko se često tvrdi:

– Takva je i Švicarska pa ima preko 500 tunela. I kako misliš da Dalmacija nema doline? Cijelo zaleđe je plato s brdašcima. Pogledaj ceste u Zagori – gotovo da nema tunela.

Drugi su istaknuli da Hrvatska tijekom devedesetih nije imala ni političkih ni financijskih kapaciteta za veće infrastrukturne projekte južno od Svetog Roka. Prioritet je bio oporavak ratom pogođenih područja.

– Većinu devedesetih smo proveli u ratu, a kasnije u oporavku. Pogledajte Knin, istočnu Slavoniju... Još uvijek se oporavljaju. Tek kad sve to uzmete u obzir, postaje jasno zašto se nije više ulagalo u željeznicu.

U raspravi se pojavila i kritika državne politike, odnosno odluke da se prednost da cestama, a ne željeznici.

– Država je odlučila da su željeznice nepotrebne. Sve se bacilo na autoceste. Da nije uhljeba u HŽ‑u, povadili bi i ove tračnice koje imamo.

Neki su korisnici ukazali na to da željeznica jednostavno nije isplativa u regijama koje ne generiraju dovoljno prometa.

– Željeznica je isplativa samo tamo gdje ima velikog prometa. Dalmacija to ne može generirati. Države koje imaju jaku željezničku tradiciju izgradile su mrežu dok je konkurencija bila kočija. Zbog toga danas tu infrastrukturu lakše održavaju.

Mnogi su u raspravi spomenuli i povijesni kontekst. Tvrde da je još u Austro‑Ugarskoj postojala jasna politička volja da se Dalmacija ne poveže previše s ostatkom Monarhije.

– Mađarima nije bilo u interesu da se dalmatinske luke spoje sa zaleđem. Zato nikad nije izgrađena pruga Split – Bugojno (Spalatobahn), i zato su sabotirali Ličku prugu kad god su mogli.

Tu su i ekonomski argumenti, prema kojima Dalmacija ne generira promet dovoljan da bi skupa željeznička infrastruktura bila isplativa. A sve se dodatno složilo s povijesnim odlukama koje su još u Austro‑Ugarskoj spriječile daljnji razvoj pruga prema jugu.

Evo još nekih komentara.

– Hrvatska je ionako od raspada Juge zamišljena kao Florida Europe, pa onda čemu razgranata mreža vlakova.

– Što se izgradilo u doba Tita u današnje vrijeme nisu stanju ni okrečiti Jupol bojom.

– Svaka budala može se ukrcati i zauzeti nam cijelu Dalmaciju bez ispaljenog metka jer nemamo brzi prijevoz iz Zagreba do Dalmacije da obranimo svoje položaje.

– Juga je imala druge prioritete i jednostavno nije imala viziju modernih željeznica i spajanje luka i gradova s unutrašnjosti i stvaranja željezničke mreže.

– Cestovno-naftni lobi je gurao autoceste.