Župnik udario po našim običajima i podijelio vjernike: Ovo pod hitno ukinite na sprovodima, uopće nije kršćanski!

Na društvenim mrežama pojavila se objava koja je izazvala brojne reakcije među vjernicima.

Autor otvoreno propituje neke uvriježene običaje vezane uz sprovode, darivanje i odnos prema crkvenim projektima, pozivajući na povratak jednostavnosti, zajedništvu i konkretnijem ulaganju u potrebe župe. Riječ je o župi u Hutovu, smještenoj u južnoj Hercegovini.

Objavu prenosimo u cijelosti:

"HAJDEMO MI BITI PRVA ŽUPA U NAŠEM DEKANATU I BISKUPIJI!

1. TRUBA KOD SPROVODA

Što će nam truba kod sprovoda? Mi očekujemo Trubu Gospodnjeg uskrsnuća. To je folklor bez vjere. Samo keširaš 300 km, za ništa! Zar nije bolje darivati u dobre svrhe, za jako potrebnu obnovu Crkve i crkvenog prostora?

2. Što će nam netko sa strane doći na sprovod pjevati, kada mi to znademo puno bolje i baš kako treba? Svoga pokojnika mi ispratimo molitvom i pjesmom!

Samo nekom strancu, neznancu dadeš 300 km a ti obitelji draga možeš barem pola od toga dati za obnovu groblja, koje je u lošem stanju a ogledalo je mjesta i duša ljudi! Ovako daješ u ništa i ništa!

3. Hajdemo mi biti prvi koji će ukinuti vijence!

a) Razmislite što oni znače? Odajemo nepotrebnu počast ovom prolaznom svijetu i pokazuje se ljudski ego.

Za života brate za života učini djelo ljubavi!

b) Ti vijenci u mnogim količinama, što oko njih?:

1. namučiš se dok ga naručiš i doneseš!

2. Platiš papreno!

3. Ne predstavlja ništa od vjere!

4. Tko će ga nositi u procesiji do groba?

5. Tko će ga čistiti sa groba za par dana!

6. Gdje ga odnijeti na smetlište!

7. Zašto će nam vijenci?

O.k. Cvijeće je znak ljubavi i ljepote!

Ali: jedna ikebana-suza na lijes i karanfili što se na kraju poljube i bace u grob – to može proći!

Sve ostalo je višak i gubljenje novca i pravljenje smeća!

Vidi ovo:

– Slika pokojnika,

– križ Kristov na kome piše Ime pokojnika,

– dobar razglas koji sam dobro platio, a trajno ostaje tu i dobro se čuje,

– narod Božji u molitvenoj povorci,

– i na kraju muški zbor koji pjeva: Smiluj mi se Bože!

Što će ti išta više!

U buduće ću tako voditi sprovode!

Borimo se za svaku marku, euro za obnovu crkvenog prostora, a ovdje bacamo novce u smeće.

Vijenci i truba nisu kršćanski običaj, već poganski.

Od poganskog Rima i lovorova vijenca do truba što su najavljivale rat i neprijatelja!

Naš Kralj je Isus koji je nosio trnovi vijenac!

Ovo je Sin moj ljubljeni: Slušajte ga!

Nekako se ovaj naraštaj izobličio, pa se navikao samo uzimati i uzimati ...

To je najveći vid siromaštva.

Nekad su naši djedovi i očevi znali darivati svoje svetinje jer su to bile njihove svetinje i kad ništa imali nisu davali su i u teškoćama imali smisao i radost života.

Sad imamo sve, a ljudi se stisnuli!

I što god više imaju sve više gladni i glasni!

Kako će nas dragi Bog darivati blagoslovom kad smo se stisnuli i ništa ne možemo primiti i dati?

I odazovimo se na rad i zajedništvo!

Ne uvijek isti!

Ima nas dosta!

Zrno po zrno pogača!

Kocka po kocka – moćno dvorište!

Pa tako i ploča po ploča, guvno, kamen po kamen – stub i plato!

Kaže:

Tiha voda brege dere!

Da, slažem se!

Ali dugo je bila bara, i treba dobar mlaz da pročisti …!

Možemo, hoćemo i to Bog blagoslivlja i pomaže!

Budi dio blagoslova!"