Splitski Etnografski muzej organizator je zanimljivog stručnog vođenja "Carevi i palače, sobe i kuhinje", koje je privuklo i brojne Splićane.
Jer, sve je i počelo u Etnografskom, za koji je vodičica skrenula pozornost da se "nalazimo u Dioklecijanovu stanu". Sam muzej dio je veće građevine, od koje su danas ostali tek ostaci, a služila je kao carska blagovaonica. Bila je to golema i reprezentativna građevina, istaknula je Krivić, kao svjedočanstvo moći i ugleda cara koji je živio u svojoj palači 11 godina.
Nakon Dioklecijanove smrti Palača je počela propadati. U nju su mahom dolazili rimski moćnici, skrivajući se od ubojica i slično. Zanimljivost koja je zasigurno mnoge iznenadila jest da je u Palači ubijen posljednji car Zapadnoga Rimskoga Carstva. Bio je to car Nepot, od čijega imena dolazi riječ nepotizam.
Romansko pučanstvo bježi na otoke
Iako je Palača propadala nakon Dioklecijanove smrti, u njezinoj blizini postojao je veliki grad Salona, u kojem su živjeli mahom razvojačeni rimski vojnici, jer Rim je skrbio o svojim vojnicima. Salona je uništena u "opjevanom stoljeću sedmom", rekla je Krivić, pri dolasku Avara i Slavena. Tada se romansko pučanstvo iz grada sklanja na obližnje otoke Brač, Hvar i Šoltu.
U tom razdoblju počinje se nastanjivati dotad prazna palača, u koju je došao patricij Sever Veliki. Njemu su Rimljani dali južni dio palače u kojemu je bio Dioklecijanov stan. Stan je, što je zanimljivo, bio u prvom redu do mora, što je vrlo neuobičajeno za to doba, istaknula je vodičica, jer je uvijek prijetila opasnost s mora.
Izgleda da je Dioklecijan u tom pogledu bio čovjek ispred svoga doba. Sever je bio mudar čovjek i salonitanskom nadbiskupu dao je dio dobivene palače kako bi bio blizu nadbiskupu, a čija je palača nekih 860 godina bila u jugoistočnoj kuli koja gleda prema današnjoj Turističkoj palači na početku Rive.
Koristili kao sinagogu
Odmah iza Etnografskoga muzeja bila je Dioklecijanova carska blagovaonica. Njome se nadbiskupija počela služiti kao sinagogom. Zvuči čudno, no riječ "sinagoga" u srednjemu vijeku označavala je grčki izraz za sabiranje, sakupljanje. Dakle, okupljalište. Tu su se okupljali biskupi, svećenici i gradski poglavari. Tu je bilo središte političke i crkvene moći u ranom srednjem i srednjem vijeku. Ta se prostorija zvala konzistorij, koji su Splićani poslije skratili u zdorija.
Čuli smo i priču da je golemi požar 1509. uništio mnoge kuće koje su se nekoć nalazile istočno od Etnografskoga muzeja, a danas je tu velika rupa. Kuće i zdanja urušile su se sve do Dioklecijanovih podruma, koji su bili podgradnja koja podržava cijelu Palaču, dajući joj stabilnost. Tako je postupno nastala velika razlika između zapadnoga i istočnoga dijela Palače.
Zapadni su "načičkale" kuće, dok je istočni ostao prazniji, jer je urušavanje zgrada uzdrmalo cijeli jugoistočni kvadrant Palače te se tu više ništa nije moglo graditi. Doduše, kuće su se poslije ipak gradile, ali sve bi se s vremenom "rastvorile" i raspukle, jer su bile građene na nestabilnim temeljima.
Vojnici ‘ćirili‘ klarise
U zgradi Etnografskoga muzeja jedno su vrijeme bile i klarise, koje su tu, primjerice, imale osnovnu školu za djevojke, proizvodile su vino i slično, sve kako bi preživjele. Kad je zaprijetila opasnost od Turaka, počeli su se graditi ophodi po zidinama Palače kako bi njima mogli prolaziti vojnici.
Oni su s ophoda mogli "ćiriti" klarise, pa su bile primorane povisiti zidove svoga samostana. U njihovu samostanu postojala je kripta koja se koristila kao ukopno mjesto. "Kad su se podrumi čistili 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća, u toj kripti pronađeno je mnoštvo sarkofaga", istaknula je vodičica.
Među pronađenim sarkofazima bio je i onaj nadbiskupa Ivana, koji je bio nadbiskup u 10. stoljeću, odnosno u vrijeme održavanja važnih crkvenih sabora u Splitu 925. i 928. godine.
Tako je 925. godine u Split došao i kralj Tomislav, kada ga papa oslovljava kao "kralja Hrvata".
"Ako je kralj Tomislav bio tada u Splitu, on je zasigurno bio i u spomenutom konzistoriju s biskupima", objasnila je Krivić, a sigurno je i prošetao Palačom kako bi je bolje vidio. Iako su to samo nagađanja, nisu nezamisliva. Sarkofag nadbiskupa Ivana danas je dio izložbe "Ecclesia et Regnum", o kojoj više možete pročitati ovdje:
Carska blagovaonica poslije je postala pučka kuhinja.
Od simbola moći do simbola milosrđa
Velik je to obrat – od simbola moći do simbola milosrđa. Pučka je kuhinja radila sve do Drugoga svjetskog rata, a osobito je bila od velike pomoći puku kad je nastupila glad nakon Prvoga svjetskog rata, spasivši mnoge živote. Krivić nam je i pokazala i staru sliku na kojoj se mogu vidjeti gladna dječica kako čekaju u redu da se otvore vrata pučke kuhinje.
Nakon Drugoga svjetskog rata vlasti su zabranile Crkvi ovakav rad, a pučka kuhinja postala je gradska kuhinja. Jedno vrijeme tu je bilo čak i kino koje je zatvoreno 60-ih, kada počinje čišćenje Podruma. Čišćenje i istraživanje Podruma bilo je praćeno velikim prijeporima među arheolozima i konzervatorima, koji su nerijetko prelazili u otvorene svađe.
Naime, trebalo je odlučiti hoće li rušiti kuće iz 17. stoljeća ili će spašavati antičke ostatke. Pobijedili su oni koji su prednost davali antičkim građevinama, zato danas iza muzeja postoji "čist", odnosno neizgrađen prostor.
Obilazak smo završili u muzeju. Krivić je naposljetku ispričala zanimljivu zgodu kako je Vicko Andrić, prvi splitski konzervator, vodio 1875. cara Franju Josipa u obilazak po Palači, a car je pri izlasku iz Palače promrmljao sebi u bradu: "Oni ne znaju što imaju."
Nesumnjivo su svi posjetitelji shvatili koliko baštine imamo u svojemu gradu i koliko smo zapravo nesvjesni njezine veličine i važnosti, ovakva vođenja nedvojbeno mogu pridonijeti većem osvještavanju, za čime, kako je velik broj posjetitelja dokazao, postoji želja u mnogih Splićana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....