Auto budućnosti iz prošlosti: carpenterovski akcijski triler o krađi NASA-ine jurilice teleportira nas u 80-e

Prototip futurističkog automobila iz akcijskog trilera “Izlazak Crnog mjeseca” (“Black Moon Rising”, 1986.) bio je za mlade filmofile jedno od omiljenih vozila osamdesetih, tik iza DeLoreana i V8 iz “Povratka u budućnost” i “Pobješnjelog Maxa”.

Titularni Black Moon Rising u filmu nekoć poznatom pod naslovom “Crni mjesec” dizajnirala je NASA, napravljen je od materijala koji se koristi za pancirke (kevlar) i može dosegnuti gotovo 500 kilometara na sat, što je tri i pol puta više nego je trebalo DeLoreanu da postane vremeplov.

Osamdesete su bile vrijeme pamtljivih jurilica u filmovima. No, “Black Moon Rising” je imao više dodirnih točaka s helikopterskim akcijskim trilerom “Blue Thunder” nego s vršnjačkom auto-akcijom “The Wraith”. Filmovi su stvoreni za kinomaraton ili da stoje na VHS/DVD polici jedan do drugoga.

Podudaraju se u kompjuterskim fontovima u uvodnoj sceni i na odjavnoj špici, elektroničkoj glazbi koju “Izlazak Crnog mjeseca” preuzima od “Plavog groma”, ciničnim junacima s disrespektom prema autoritetima i paranoidnoj, zavjereničkoj postavki (sadržaj onoga što je na vrpci ima važnu ulogu).

“Black Moon Rising” je i pravi carpenterovski film, ekonomičan, funkcionalan, minimalistički, egzistencijalistički, antikorporativan. Primjetni su otisci prstiju Johna Carpentera (“Bijeg iz New Yorka”), jednog od scenarista i izvršnih producenata “Izlaska Crnog mjeseca”, čak i u glazbi Laloa Schifrina. Da je Carpenter režirao film umjesto Harleyja Coklissa, sigurno bi bio bolji, ali i ovako je više no solidan žanrovac, kadar teleportirati gledatelja u osamdesete.

Nesumnjivo produkt spomenute dekade, “Black Moon Rising” umije subvertirati akcijsku arhetipologiju zaslugom Carpentera, koliko god da se pridržava parametara. Primjerice, kad pljačkaš uleti u trgovinu gdje se nalazi i junak Quint (Tommy Lee Jones u zvjezdanom usponu), to je klasična scena (“Kobra”, “Otporan na metke”, “Hladan kao kamen”...), ali situacija se ovdje rješava verbalno, ne tjelesno – neće poletjeti šake niti biti ispaljen ijedan metak. 

Quint je drukčiji od Snakea Plisskena (“Escape From New York”), iako je bivši vladin operativac baš poput njega. Kao takvog, angažira ga FBI da ukrade vrpce s dokazima o reketarenju i utaji poreza jedne korumpirane korporacije. On to i napravi i sakrije u prtljažnik eksperimentalnog auta nakon što mu se za petama nađu plaćenici korporacije.

Međutim, Quint je prisiljen na dvostruku krađu kad auto ukrade vođa skupine “nestali-za-60-sekundi” lopova Nina (Linda Hamilton, netom prije proslavljena “Terminatorom”) i dostavi ga šefu Rylandu (dežurni negativac osamdesetih Robert Vaughn) koji stoluje u neboderskom kompleksu u Los Angelesu izvana nalik newyorškim tornjevima blizancima (znakovito za ključnu akcijsku scenu), a iznutra industrijskim krajobrazima osamdesetih.

Iako dotad juri brzinom titularnog auta, akcijski triler usporava kad lopov prepozna lopova i među njima frcne iskra privlačnosti, a žanr se mijenja u tenzični “heist movie” dok Quint s tvorcima auta (Richard Jaeckel, William Sanderson, Dan Shor) planira proboj u osigurane nebodere koji izrazu “breaking and entering” daje “potpuno novo značenje”. Treba sačekati finale da Quint sjedne za upravljač vozila i počne juriti po neboderu s Ninom na suvozačevu mjestu, gonjen mecima Rylandovih ljudi.

Akcijska kulminacija filma draži se Quintovim trilerskim prebacivanjem s nebodera na neboder pomoću konopa. Kad automobil proleti kroz prozor jednog ostakljenog nebodera u drugi, to je trebalo doživjeti onda u kinu da bi se moglo istinski pojmiti i dječjim očima gledano još uvijek je spektakularnije od slične scene u “Brzima i žestokima 7”. *** ⅔