Kairska trilogija režisera Tarika Saleha privedena je kraju filmom "Orlovi republike" ("Eagles Of The Republic") koji je hrvatsku premijeru imao na festivalu na Rabu. Sve je počelo 2017. s "Napadom na Nile Hilton" i nastavilo se 2022. sa "Zavjerom u Kairu", filmovima koji su redatelja egipatskog podrijetla sa švedskom adresom pretvorili u traženo ime u festivalskim krugovima, od Sundancea do Cannesa, ali mu i priskrbili "persona non grata" titulu u Egiptu.
No, Salehovi filmovi mogli su se dopasti i filmofilima odgojenima na žanrovskim ostvarenjima na kojima je odrastao i sam redatelj. To su politički i neonoir trileri sedamdesetih ("Prisluškivanje", "Kineska četvrt"...) o korumpiranoj društvenoj i političkoj eliti, zavjerama, tajnim službama itd.
Takve filmove Saleh je prebacio u ambijent Egipta, stvorio kovanicu "Kairo noir" i uspio pospojiti dva svijeta, žanrovski i festivalski. Kao i prva dva dijela trilogije, treći također nudi žanrovski film festivalske egzotike, na granici hollywoodske i arapske kinematografije, a u njemu opet glavnu ulogu igra Fares Fares.
S obzirom da su prethodnici bili filmofilski politički trileri, ne iznenađuje da Fares u "Orlovima republike" zaključuje trilogiju na metafilmski način. Tako, nakon korumpiranog policijskog detektiva u istrazi umorstva i vladina doušnika koji regrutira studente kao špijune, Fares sada tumači glumca Georgea Fahmyja, velikog ženskaroša i još veću filmsku zvijezdu s nadimkom "Faraon ekrana" koju obožava cijela zemlja.
"Eagles Of The Republic" otvara se scenom na filmskom setu ("Kao scena iz Antonionijeva filma"), nakon čega odjel cenzure prigovar zbog scene poljupca, dok George mic po mic gubi kredibilitet i uloge – premjestili su mu prikolicu i uopće "uzeli ga na zub" jer nema dobro mišljenje o egipatskog predsjedniku i kritizira ga. A onda, rječnikom "Kuma", stiže ponuda koja se ne odbija – uloga predsjednika Abdela Fattaha el-Sisija u propagandnom filmu o njegovu dolasku na vlast.
Iako se to kosi s Georgeovim principima ("Načela su gora od AIDS-a", kažu mu), on nimalo ne nalikuje čovjeku kojeg glumi ("Ćelav je od vrtića!") i ne voli da snimanje nadgleda tip iz predsjednikova ureda (Amr Waked), prisiljen je prihvatiti ulogu i usput biva zaveden lagodnim stranama pripadanja političkoj vrhuški, povlačenju veza i pohađanju "fancy" večera gdje upoznaje i zbližava se sa profinjenom Suzanne (Zineb Triki).
Ne samo da George već ima ženu od koje se rastao (Donia Massoud) i ljubavnicu (Lyna Khoudri) mladu poput njegovog sina; spetljao se ni više ni manje nego sa suprugom ministra obrane. U "Orlovima republike" Saleh noirovski zaviruje iza intrigantnih filmskih i političkih kulisa, dojmljivo kujući centralnu urotu i oslikavajući odnos filma i politike te moralni pad protagonista koji se žali da izgovara riječi/proživljava osjećaje koji nisu njegovi.
Sve to radi s okom za solidno budžetiranu retro estetiku i nervom čovjeka koji bi mogao snimati i akcijske trilere (scena moderne rekreacije atentata na predsjednika Anvara el-Sadata 1981.), što je i pokazao u podcijenjenom "Plaćeniku" s Chrisom Pineom i Benom Fosterom. Da se Saleh još više politički poigrao konceptom filma-u-filmu, "Eagles Of The Republic" bio bi i impresivniji, ali i ovako je dostatno "meta" nastrojen i ironičan. Politika ima pravo na tzv. završni rez (ne samo) u "Orlovima republike". ****
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....