"Frankenstein... Zar ne mogu smisliti nešto novo?" Usputni komentar detektiva Jakea Wilesa u izvedbi Petera Sarsgaarda odzvanja kao cinična, (samo)ironična opaska u filmu "Nevjesta!" ("The Bride!"), drugijencu redateljice i scenaristice Maggie Gyllenhaal. Hollywood se još uvijek vraća kreaciji Mary Shelley, gotovo 100 godina nakon prve ekranizacije njezina utjecajnog gotičko-hororskog romana.
"Nevjesta!" je četvrti uzastopni film inspiriran tim romanom u zadnjih nekoliko godina nakon "Ubogih stvorenja", "Lise Frankenstein" i "Frankensteina" Guillerma Del Tora. Kinodistribucija "The Bride!" poklapa se s "Frankensteinovom" utrkom za Oscara u kojoj se nalazi i Jessie Buckley ("Hamnet"), utjeloviteljica titularne Nevjeste.
Međutim, "The Bride!" nastoji "smisliti nešto novo" i donosi nešto drukčiju reinterpretaciju "Frankensteina", ali i "Frankensteinove nevjeste" iz 1935. s Borisom Karloffom i Elsom Lanchester, kad smo već kod toga. Vrijeme radnje je 1936. u Chicagu i monstrum doktora Frankensteina s nadimkom Frank (glumi ga Christian Bale) već je odavno stvoren u "Nevjesti!", on je usamljen i traži družicu jer "treba snošaj", obraćajući se za pomoć ludoj znanstvenici, dr. Euphonious (Annette Bening).
Euphonious i Frank iskopaju leš eskort djevojke Ide (Buckley), koju su dvojica gangstera gurnuli niz stepenice kad je počela blebetati o njihovu šefu Lupinu (zalizani Zlatko Burić), a Gyllenhaal njezin pad s krckanjem noge i vrata ovjekovječuje u "slow motionu".
Dakako, doktorica će oživjeti pokojnicu na prepoznatljiv način – elektricitetom visokog napona. Lik u filmu je i sama Shelley (također Buckley). Štoviše, Shelley se prva pojavljuje i izranja iz tame u uvodnim c/b kadrovima, spremna za poduži monolog dok se nalazi u zagrobnom životu.
"Kuc, kuc. Tko je tamo? Ja sam, Mary Shelley, autorica ‘Frankensteina‘. Znam da ga svi vole, ali dragi moji, niste čuli ni pola mise. Ono što sam htjela napisati, ono što sam trebala reći, nisam mogla. Nisam mogla ni pomisliti na to. Onda sam dobila rak mozga i uopće nisam mogla pisati, pa sam umrla.
Odmah sam se probudila i našla se ovdje, gdje god se ovo dovraga nalazilo. I ovdje sam ostala stoljećima, pokušavajući pronaći neki način da izbacim ovaj tumor, ovaj san, ovu priču iz glave. Dragi moji, nešto puca. Riječi počinju dolaziti. Je li to priča o duhovima? Horor priča? Ili najstrašnije od svega, ljubavna priča?", pita se Shelley i pompozno najavljuje: "Evo nam jebene Nevjeste".
"Ako vas je ‘Frankenstein‘ uplašio, moja iduća priča će vas natjerati da viknete upomoć", napominje Shelley. Duh autorice "Frankensteina" opsjeda Idu prije njezine smrti tako da se ona počne grčiti gotovo kao da je u "Exorcistu" i frfljati u baru da je "kanarinac, ušutkivana desetljećima", a nastavlja je opsjedati i jednom kad uskrsne, prenoseći na nju vlastiti bijes spram muškaraca. Sve to djeluje prilično bizarno i bilda iznuđenu profeminističku potku.
Gyllenhall je s razlogom stavila uskličnik u naslov filma, što podsjeća na "Mother!" Darrena Arronofskog, ali i interpunkciju u novim "Orkanskim visovima" Emerald Fennel (naglašeni dvostruki navodnici) u kojima također redateljica dekonstruira izvornik ženske autorice na usiljen način, a i Jacob Elordi je poveznica kao Heathcliff i Frankensteinovo čudovište (kod Del Tora).
Poznatija kao glumica, Gyllenhaal je bila suptilna u režiji prvijenca "The Lost Daughter", a "The Bride!" režira histerično (glumila je u filmu "Hysteria"). Kad god ne zna što bi, Gyllenhall pribjegava nekontroliranom ponašanju likova, s naglaskom na vrištanje pa i kreveljenje Nevjeste.
Buckley je ispustila devastirajuće bolni krik u "Hamnetu", no ovdje vrišti i bjesni u nedostatku drukčije ekspresije lika s varijacijom imidža Cruelle i Harley Quinn (bijela kosa, crni jezik, kao da se šminkala tintom). Gledajući "The Bride!" čovjek se poboji da Buckley ne izgubi Oscara kao Eddie Murphy za "Dreamgirls" zbog "Norbita" i sreća da je film krenuo u kina kad je glasanje zaključeno.
Nije ovo nešto tako poražavajuće kao "Norbit", ali jest vrisak u (p)razno, rastresen uradak preforsirane anarhične energije, s puno nerealiziranih ideja i povremenim fleševima briljantnosti, osobito u scenama veličanja (Frankove) ljubavi prema filmovima i kinu na tragu "Babilona".
"The Bride!" vezuje čudovišta i mafijaše, pokušavajući biti frankensteinovski "Bonnie i Clyde" ("Frankie i Bride"), horor i gangsterski film, ali i psihološka drama, mjuzikl, noir i crna komedija. Nešto slično je pokušavao "Joker: Ludilo u dvoje" i iz današnje perspektive, nakon "Nevjeste!", reklo bi se da je više u tome uspio. "Joker 2" barem nije bio opterećen #MeToo pokretom, "The Bride!" jest.
Glavni ženski lik, koji se do kraja filma proklamira kao "samo Nevjesta", bez prefiksa "Frankensteinova", inspirira potlačene žene da se šminkaju poput nje, iskazuju "djevojački bunt" i ustanu protiv muških zlostavljača, a u jednoj sceni doslovce izgovara "Me Too". Jokeru, vrati se, sve ti je oprošteno. ** ½
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....