U Staroj vijećnici na Pjaci u petak navečer prikazan je film „Igor Zidić: Jesmo li živi?“ redatelja Tomislava Žaje, posvećen životu i djelovanju povjesničara umjetnosti i esejista, likovnog kritičara, pjesnika i jednog od najutjecajnijih hrvatskih intelektualaca na području kunsthistorije. Splitska projekcija ujedno je bila i emotivan susret Igora Zidića s obitelji, prijateljima i znancima, kolegama i umjetnicima rodnog grada iz kojeg se otisnuo nakon završetka znamenite Klasične gimnazije.
Dokumentarac prati Zidića u trenutku stvaralačkog vrhunca i životnog sumiranja: nakon što je dovršio opsežnu monografiju o slikaru Vlahu Bukovcu, započinje rad na novom kapitalnom djelu – monografiji o Emanuelu Vidoviću. Kroz film se provlači egzistencijalna sumnja: hoće li stići dovršiti posao s obzirom na svoju visoku dob. No, Zidića karakterizira i snažna životna energija kojom je prebrodio turbulentne godine života, posebno nakon sloma Hrvatskog proljeća 1971. godine, kada je kao glavni urednik Hrvatskog tjednika i istaknuti član Matice hrvatske ostao bez posla, gotovo u intelektualnoj ilegali.
Tek krajem osamdesetih postaje ravnatelj Moderne galerije, koju je preobrazio u jedan od najpropulzivnijih umjetničkih prostora u Hrvatskoj, a film prati i njegova nastojanja da u prvi plan progura novu umjetničku scenu. Na njegovu je putu nastao i golem, specifičan opus „pisanja o umjetnosti“ na njemu svojstven način, s izraženom književnom notom. U filmu o njemu govori čitav niz protagonista – od kolega iz struke do astronoma Korada Korlevića i poduzetnika Branka Roglića – oslikavajući ga i iz ponešto neočekivanih perspektiva.
Samo sam radio...
Uzvanike je pozdravila ravnateljica Muzeja grada Splita Vesna Bulić Baketić, iskazavši mu potporu u radu na monografiji velikog Emanuela Vidovića, a potom su povjesničarke umjetnosti Sandi Bulimbašić i Nela Žižić moderirale razgovor sa Zidićem i redateljem Žajom.
– Od svih svojih pedesetak dokumentaraca, kojima redatelji nikada nisu do kraja zadovoljni, rekao bih da baš na ovaj nemam primjedbi. Snimiti film o Igoru Zidiću bilo je za mene pitanje odgovornosti, osjećao sam se dužnim to napraviti i nakon dvije godine rada na filmu bez podrške kulturnih institucija mislim da možemo biti zadovoljni što ga imamo – zaključio je Žaja.
Igor Zidić kazao je, u svom stilu:
– Možda izgledam velik na platnu, ali sebi se ne činim takvim. Doživljavao sam se uvijek kao radnik i sebi ne pripisujem više od toga. Uvijek sam koncentriran najprije na posao – rekao je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....