Lansirna rampa nigerijskog filma "Sjena moga oca" ("My Father‘s Shadow") i brazilskog "Tajnog agenta" bila je ista – Cannes. Na najjači svjetski festival "Sjena moga oca" stigla je kao prvi nigerijski film u povijesti kojem je uspjelo naći se u canneskoj selekciji "Izvjestan pogled". Redateljski prvijenac nigerijsko-britanskog filmaša Akinole Daviesa Jr-a osvojio je posebno priznanje (Golden Camera – Special Mention).
Kao britanska koprodukcija postao je potom kanditat Ujedinjenog Kraljevstva za Oscara u međunarodnoj kategoriji, ali na kraju nije upao na oskarovski "shortlist", za razliku od "The Secret Agent" (dobio i nominaciju u toj i još tri druge kategorije). Brazilski film je zasjenio "My Father‘s Shadow" koji je osvojio samo jednu nominaciju za EU Oscara (kategorija Europsko otkriće) i jednu za BAFTA-u (izvanredan debi).
Nominacije su prava prilika da napišemo nešto o filmu koji je hrvatsku premijeru imao na ZFF-u i još čeka na kinodistribuciju. A ako se pitate zašto uopće spominjemo "Tajnog agenta" u paketu sa "Sjenom moga oca", odgovor je da oba filma žongliraju između duboko osobnog/obiteljskog i političkog, intimnog i epskog, uz to što su egzotični i puni boja, a "My Father‘s Shadow" pritom, osobno, postiže bolji balans.
Politički nemiri odvijaju se i u podlozi ovog filma, ambijentiranog u nigerijski grad Lagos krajem lipnja 1993. godine. Priča se odigrava na povijesni dan kad je na prvim demokratskim izborima nakon desetljetne vojne diktature pobjedu odnio kandidat demokrata (Moshood Abiola), što je dovelo do tenzija i nemira kad ih je vojna hunta poništila.
U tom kaosu naći će se mala braća Akin i Remi (Godwin Egbo i njegov stvarni brat Chibuike Marlevous) kad napuste selo i posjete Lagos s tatom Folarinom (Sope Dirisu; "Bande Londona") kojeg nisu odavno vidjeli jer zbog posla često izbiva od kuće, kao pravi "otac na službenom putu".
Otac ih vodi u Lagos kako bi preuzeo zaostalu plaću za zadnjih šest mjeseci rada u gradu gdje će se osjećati tenzije zbog izbornih rezultata. Dosta je reći da će sinovi vidjeti odsutnog oca u drukčijem svjetlu u filmu koji je osobna, poluautobiografska priča Daviesa Jr-a i njegova brata, koscenarista Walea (izgubili su tatu u mladosti).
"Sve je žrtva. Samo se moraš moliti da ne žrtvuješ pogrešnu stvar", govori Folarin. "Sjena moga oca" je priča o očevima i sinovima, njihovom kratkom zajedništvu, ali i očinstvu i bratstvu, muškosti, drama o odrastanju i komad političkog povijesnog filma. Sve to Davies Jr. umješno isprepleće tijekom nekih sat i pol trajanja, bez ijedne minute manjka.
Pogled na svijet u filmu pretežno je dječji, iz perspektive braće, no tematski je posrijedi priča za odrasle i "My Father‘s Shadow" je iznimno zrelo režiran, gdjekad i na rubu magičnog realizma. Nekoliko sekvencija je lirski magično u svojoj životnoj realističnosti i običnosti, od posjete luna-parku do učenja plivanja sina koja dostojno preuzima štafetu sličnog divnog momenta iz Oscarom nagrađenog filma "Moonlight".
Najbolje scene "Sjene moga oca" posjeduju kakvoću (budućeg) sjećanja, onih trenutaka koji će postati uspomene (iz djetinjstva) čak i ako se sada ne čine takvima, ujedno i ključ razumijevanja roditelja što otključava vječnu ljubav djece neovisno o njihovim eventualnim slabostima i manama. Iznimno snažan prvijenac. **** ½
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....