Naprava za brzo testiranje krvi trebala je donijeti novu revoluciju i promijeniti medicinu. Tzv. minijaturni analizator krvi izumila je devetnaestogodišnja Elizabeth Holmes nakon što je 2003. na sveučilištu Standord osnovala farmaceutsku kompaniju "Theranos" ("therapy"/"diagnosis"; terapija/dijagnoza).
Bilo je zamišljeno da se s jednom kapljicom krvi iz njezine prototipne naprave provede više sveobuhvatnih laboratorijskih testova, što bi ubrzalo proces, ali i smanjilo troškove pacijenata.
Izum je pretvorio Elizabeth u najmlađu žensku milijarderku i postavio je na naslovnice brojnih tiskovina. Međutim, nakon što je "The Wall Street Journal" objavio istraživačko-novinarski tekst, ispostavilo se da je sve "šarena laža" i da je Holmes nasamarila investitore.
Milijarda na račun obmane
Neki jaki igrači, poput Ruperta Murdocha i Larryja Ellisona, uložili su gotovo milijardu dolara u njezin "start up", prezentiran kao "najvažnija stvar koju je čovjek ikada stvorio". Deset godina nakon osnutka, "Theranos" je dosegnuo vrijednost od devet milijardi dolara na račun obmane. I Elizabeth je proglašena krivim za prijevaru spram investitora (ne i pacijenata) i osuđena na služenje jedanaestogodišnje zatvorske kazne od svibnja 2023., točno 20 godina poslije osnivanja "Theranosa".
O njoj je, među ostalim, snimljena serija "The Dropout", no ništa nije izazvalo toliko pozornosti kao dokumentarni film "Možeš vidjeti sve" ("You Can See Everything") redatelja Nathana Fieldera i Lancea Oppenheima.
Za "Možeš vidjeti sve" traži se kinoulaznica više od Amerike do Hrvatske, film je senzacija i ruši rekorde za dokumentarce kakve je nekoć obarao Michael Moore s "Fahrenheitom 9/11". Kad se pogleda "You Can See Everything", jasno je i zašto.
Ovo je jedan prijeloman hibridni dokumentarac koji istovremeno funkcionira i kao film u žanrovima psihološke drame, misterioznog trilera, crne komedije i nerealizirane zabranjene romanse, ali i televizijski reality show. Fielder je iskusan kad su dokumentarni hibridi u pitanju (serija "The Rehearsal") i ovdje je nadmašio sebe, a Oppenheim je 2026. prešao s dokumentaraca na igranu formu filmom "Udarni termin" s Robertom Pattinsonom.
Njima dvojici je osnivačica "Theranosa" otvorila vrata svoga doma pored plaže u San Diegu koji dijeli sa suprugom Billyjem Evansom (i djecom) mjesec i nešto dana prije odlaska u teksaški zatvor.
"Za tvoju informaciju, možeš vidjeti apsolutno sve", poruka je koju Holmes šalje Fielderu u jednoj sceni, što se pokazuje točnim jer kamera u kući i okolici snima štošta, uključujući i njezinog nagog supruga pod tušem.
Iz poruke je izvučen dvoznačni naslov filma koji se odnosi na gledanje i ima smisla s obzirom da u (krupnom) kadru dominiraju Elizabethine krupne i širom otvorene plave oči.
Ono što je Holmes izvela s minijaturnim analizatorom krvi jest svojevrsno mazanje očiju. No, dokumentarac postavlja pitanje je li ona svjesno lagala, odnosno je li negativka ili naivka, sociopatkinja ili samo društveno neprilagođena osoba, najveća manipulatorica na svijetu ili žrtva manipulacije – među ostalim muža koji djeluje kao sve samo ne "nice guy".
Ona, primjerice, navodno nije znala da je on tražio novac za film i da je sklapao poslove u njezino ime, da ne govorimo o sceni kad joj grubo otima zdjelu nezadovoljan što ne muti jaja na "ispravan način" i tome da joj je preuzeo račun na Twitteru i pisao svašta kad je otišla u zatovor.
Odgovori vise u zraku
"Ili stvarno ne zna ili je najmanipulativnija osoba koja je ikad živjela", dvoji Fielder. Odgovori vise u zraku i može biti sve od navedenog sukladno njezinoj proturječnosti tako da ključno pitanje filma parafrazira naslov i postaje "možeš li (stvarno) vidjeti sve?". Svakako, Elizabeth ne trepće kad se zagleda sa svojim očima kojima zavodi Fieldera i gledatelja, uvlačeći se u njegovu/našu glavu, a povremeno i zaplače da se nad njom sažali(mo).
"Želite li maramicu?", pita je Fielder. Oči joj na trenutke izgledaju kao lutkine iz nekog horora, ali i kao da je vilenjakinja iz "Gospodara prstenova" (plava kosa, malko klempave uši).
Ona je uvjerena u svoju nevinost. "Znam da nisam počinila nijedan zločin. Nikad nisam prevarila nikoga", tvrdi Holmes i odlazi toliko daleko da govori kako u životu nije ni lagala, istovremeno pokušavajući pobiti da je "patološka lažljivica" i djelujući kao da je oko sebe izgradila svijet zabluda.
"Jesi li iskrena upravo sada? Ja sam uvijek iskrena", jedan je od njezinih dijaloga s Fielderom, uparen s krupnim planom njegova (isprve) krajnje napovjerljivog pogleda. Na momente Elizabeth izgleda i kao da ne kuži neke osnovne stvari, primjerice tzv. "komičnu rutinu" Abbotta i Costella osovljenu oko dvoznačne igre riječi "Who‘s On First?". Opet, možda se i samo "pravi glupa", tj. glumi.
Zanimljivo, dok pokušava dekodirati Holmes kao osobu, Fielder kao da se zaljubljuje u nju, a i ona u njega. Film počiva na njihovim interakcijama, dijalozima i pogledima, a romantična tenzija komplicira ionako kompliciranu priču, uz muževa povremena traženja da se kamere ugase i odlazak Elizabeth u zatvor.
Kad ona ode u zatvor, film nije gotov, štoviše priča ide dalje još više u smjeru "meta" (de)konstrukcije njezinog lika i djela, ali i glume i režije (dokumentaraca) kao takve.
Ulogu Holmes preuzima Amandom Seyfried da je ponovno odigra nakon što je već glumila u seriji "The Dropout". Prethodno je Fielder pustio "The Dropout" na laptopu Elizabeth i njezinom mužu, a zatim je Seyfried gledala kako Holmes i Evans gledaju seriju, nakon čega ulazi opet u ulogu sve više svakim idućim kadrom i glumi je tijekom Fielderovih zatvorskih posjeta, zamućujući granicu između stvarnosti i izvedbe.
Tko tu koga gleda? I tko koga glumi? Što je zbilja, a što fikcija? Je li Elizabeth koju mislimo da poznajemo ona samo izmislila kao lik za javnost? Jesu li i redatelji dokumentarca također svojevrsni manipulatori s obzirom da mogu oblikovati istinu? Možeš vidjeti i preispitivati sve.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....