"I nikom nije lepše neg je nam, Džoni snima ploče svaki dan!" - glasio je jedan od reklamnih slogana s početka osamdesetih godina prošlih stoljeća, u vrijeme dok se Branimir Džoni Štulić s Azrom silovito uspinjao na ondašnjoj novovalnoj glazbenoj sceni. Objavljujući uistinu moćne pjesme i albume.
No, dvostruki, trostruki albumi su vremenom prerasli u tipičnu hiperprodukciju. S tipičnim manama koje prate manjak samokritičnosti. Ponavljanja, suvišni dijelovi, produkcijske manjkavosti... Sve su to karakteristike i onoga što nam Štulić posljednjih godina nudi iz svog dobrovoljnog nizozemskog egzila.
Uz nikad lošiju produkciju, jer su snimke koje poslje...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....