Neočekivani pobjednici obilježili su žensku završnicu Festivala dalmatinskih klapa u Omišu

Iako je oželanda (op. p. dalmatinski izraz za nedozvoljeni lov ptica pjevica) već godinama zabranjena, zagrebačka klapa Oželanda je slavila u završnoj večeri ženskih klapa 60. jubilarnog Festivala dalmatinskih klapa u Omišu. Iza te male igre riječi krije se, očito, stav Stručnog ocjenjivačkog suda da su Zagrepčanke demonstrirale najbolji spoj dobre fuzije i izbora primjerenih pjesama. Najveći broj glasova publike pripao je dugopoljskoj klapi Merla, dobro uvježbanom sastavu kojemu, ruku na srce, nedostaje toliko potrebne glazbene moći. Ni izostanak nedavnih pobjednica (Ventula, Luše) nije bitno umanjio kvalitetu tehnike pjevanja, kao osnovne značajke nadmetanja ženskih klapa, na čemu, očito, inzistiraju njihovi voditelji. Ostaje, međutim, dvojba jesu li neke izvedbe, zbog pretjeranog inzistiranja na vokalnoj tehnici, djelovale kao „stilske vježbe“ na štetu prijeko potrebne izvornosti!?

Za klapske gurmane, koji ljubomorno čuvaju tradiciju izvornog višeglasnog pjevanja od Paga do Konavala, jamačno nije po volji ni statistika, koja govori da je pola klapa iz finalne večeri adresom izvan Dalmacije (Zagreb, Hercegovina). Izdvojili bismo još dvije dvojbene komponente ženskog klapskog pripetavanja. To je, prije svega, nerijetka težnja za previsokim, ne baš i prirodnim intonacijama. Klapska pjesma nije samo serenada i žalopojka, ona je nerijetko i poskočica s primjesom rustikalnog pjevanja, čega u petak na omiškoj pjaceti nije bilo u dovoljnoj mjeri. Zato su napjevi „Mome dragom prva mu je leva“ (Kurjože iz Podstrane), „Amo igrat, ajmo pjevat“ (Sorelo iz Zagreba) i „E kad ja iden Starem Gradu“ (zagrebačka „Oželanda“) itekako osvježili ukupni program. Baš kao što su skladbe starijeg datuma, poput „Kad mi bude leći“ (omiška Mirabela) i „Sudamja“ (splitska Orca), i dalje nedostižne za neke numere koje su poslije njih promovirale večeri novih skladbi na „Omišu“.

Privlačnije su, nema sumnje, zvučale klape (Sorelo, Kapric, Stivanja), koje plove u prirodnim intonacijama. Sastavi u kojima dominiraju zreli ženski glasovi i istodobno se ćuti prepoznatljiv voditeljski rukopis.

Uz već spomenute laureate Oželandu i Merlu, drugu nagradu žirija zaslužio je zadarski Kapric, dok su treću podijelile splitska Orca i trogirska Stivanja. Druga i treća nagrada publike pripale su omiškoj Mirabeli i zagrebačkom Sorelu. U završnoj večeri su još zapjevale klape Zvizdan (Posušje), Liron (Mostar) i zagrebački Figurin, te već spomenute Kurjože iz Podstrane.

Za kraj teksta ostavili smo nekoliko rečenica za voditelje programa. Splićanka Edita Lučić plovila je uvjerljivo od klape do klape kao da brodi od vale do vale, dok je Miljenko Cvitković na trenutke djelovao kao padobranom bačen iz hrvatske metropole u autohtoni dalmatinski ambijent. S nekoliko krivih naglasaka i silnom zadubljenošću u napisani sinopsis. Kao da vodi sastanak Mjesnog odbora, a ne klapsku večer, koja vapi za mediteranskom ležernošću. Zar zaista u HRT-u nema nijednog (mlađeg) novinara dalmatinske provenijencije, koji zaslužuje vođenje Festivala dalmatinskih klapa!?