Povijesno-scenska predstava "Opsada Sinja 1715." i ove će godine oživjeti jednu od najvažnijih epizoda sinjske povijesti. U godini kada se obilježava 20 godina od njezine praizvedbe, predstava će ponovno okupiti brojne sudionike i publiku te kroz spoj kazališta, povijesti, vjere i tradicije vratiti gledatelje u dramatične dane obrane Sinja. Jubilarna izvedba održat će se u srijedu, 12. kolovoza, na dvije lokacije u središtu Sinja.
Prvi čin, s početkom u 20.30 sati, bit će izveden na Trgu kralja Tomislava, dok će drugi čin započeti u 21.15 sati u Alkarskim dvorima. Nakon predstave premijerno će biti prikazan i dokumentarni film autora Ante Gugića, posvećen njezinu nastanku, povijesti te ljudima koji su tijekom protekla dva desetljeća svojim radom i predanošću ostavili trag u njezinu umjetničkom životu.
Osmansko Carstvo bilo je tada jedna od najvećih vojnih sila svijeta. Njegovi prodori tijekom stoljeća duboko su obilježili jugoistočnu Europu, ostavljajući iza sebe razaranja, raseljavanja i neprestanu nesigurnost stanovništva pograničnih područja.
Dalmatinsko zaleđe bilo je prostor na kojemu su se sudarale dvije civilizacije i dvije vjere, zapravo dva sasvim različita svijeta. Sinj, smješten na važnom strateškom položaju, predstavljao je jednu od ključnih obrambenih točaka prema dalmatinskoj obali. Njegovim padom bio bi otvoren put daljnjem osmanskom prodoru prema obalnim gradovima i ugrožena sigurnost cijele Dalmacije.
Predaja nije bila opcija
U ljeto 1715. godine pred zidine Sinja stigla je brojna osmanska vojska. Nasuprot njoj stajala je malobrojna mletačka posada, domaći harambaše i vojnici, franjevci i narod Cetinske krajine. Jedan od ključnih dijelova predstave čini Vijeće obrane u kojem su okupljeni zapovjednik tvrđave Zorzi Balbi, mletački kapetan Giovanni Manzecca, harambaše Mate Žanko i Mate Filipović-Grčić, vojni kapelan don Ivan Filipović-Grčić te gvardijan fra Pavao Vučković. U presudnom trenutku, pred ultimatumom osmanskog paše, suočavaju se s najtežom mogućom odlukom: prihvatiti predaju ili nastaviti obranu gotovo bez izgleda na uspjeh.
Nakon burne rasprave donesena je odluka koja će obilježiti povijest Sinja, predaje nema. Nakon Vijeća slijede prizori osmanskih napada na tvrđavu; izmjenjuju se topnička paljba, juriši na zidine, napori branitelja i prizori koji vjerno dočaravaju težinu posljednjih dana opsade. No, ovaj povijesno-scenski spektakl ne govori samo o ratu, nego, što je mnogo važnije, o ljudima, njihovim strahovima, odgovornosti, ljubavi prema domu i vjeri koja ih je održala u trenucima kada je svaka nada izgledala izgubljena.
Procesija sa slikom
Upravo zato jedan od najsnažnijih prizora predstave procesija je sa slikom Čudotvorne Gospe Sinjske. Predvođena gvardijanom fra Pavlom Vučkovićem, procesija prolazi Starim gradom dok narod u molitvi i pjesmi traži snagu i zaštitu, a zauzvrat prima neprocjenjiv dar – duboko uvjerenje da nisu sami i da nad njima bdije njihova Nebeska Majka koju su sa sobom kao najveću dragocjenost donijeli iz Rame.
Po dolasku glasnika koji uslikom "Turci biže!" donosi vijest kako se osmanska vojska povlači slijedi radost, zahvalnost i zajednička molitva. Uz zvuk zvona, pucnjeve mačkula i pjesmu u čast Čudotvorne Gospe Sinjske završava scenski prikaz događaja koji je trajno obilježio povijest ovoga kraja.
No time ne završava priča o "Opsadi Sinja 1715.", naprotiv, time započinje priča o predstavi koja će tijekom sljedećih dvadeset godina postati simbol zajedništva, očuvanja baštine i ljubavi prema vlastitom gradu, mjesto susreta povijesti, umjetnosti, vjere i zajedništva, a za mnoge Sinjane i njihove goste neizostavan dio obilježavanja Dana Alke i Velike Gospe.
Dio sinjske tradicije
Praizvedba "Opsade Sinja 1715." održana je 11. kolovoza 2006. godine na autentičnom prostoru tvrđave Grad, mjestu na kojem su se 1715. godine odvijali ključni događaji obrane grada. Tijekom godina predstava se razvijala i prilagođavala novim produkcijskim zahtjevima te se izvodila i na drugim sinjskim lokacijama, zadržavajući pritom svoju izvornu ideju i vjernost povijesnom događaju koji prikazuje. Publika je tada prvi put imala priliku gledati scenski prikaz opsade na mjestu gdje su se gotovo tri stoljeća ranije odvijale stvarne borbe za obranu grada.
U izvedbi je sudjelovalo stotinjak izvođača – članovi Sinjskog pučkog kazališta, nekoliko građana Sinja, članovi Udruge za očuvanje baštine Cetinskoga kraja te Mješoviti zbor Župe svetoga Mihovila iz Trilja. Prvu režiju potpisala je teatrologinja Ana Dalbello i postavila umjetničke temelje predstave koja će tijekom godina prerasti u jedan od najprepoznatljivijih kulturno-povijesnih projekata Cetinske krajine.
Posebnu zahvalnost i poštovanje zaslužuje pokojni fra Josip Ante Soldo, začetnik ideje i pokretač projekta. Nenadmašni erudit, vođen dubokim poznavanjem sinjske povijesti, ljubavlju prema zavičaju i odanošću Čudotvornoj Gospi Sinjskoj, prepoznao je važnost da se događaji iz 1715. godine prikažu na autentičnom prostoru tvrđave Grad. Njegova vizija bila je stvoriti predstavu koja će istodobno biti povijesna rekonstrukcija, umjetnički događaj i trajni izraz zahvalnosti za obranu Sinja.
Na tim temeljima pokojni Velimir Borković napisao je dramski tekst, oslanjajući se na povijesne izvore i narodnu predaju. Njegov tekst vjerno donosi ozračje posljednjih dana opsade, prikazujući ne samo tijek povijesnih događaja nego i ljudsku dimenziju – odgovornost zapovjednika, hrabrost branitelja, patnju naroda i nepokolebljivu vjeru u zagovor Čudotvorne Gospe Sinjske.
Radin izuzetan doprinos
Osobito mjesto u povijesti predstave pripada pokojnom Radi Perkoviću, koji je svojim kazališnim umijećem, ljubavlju prema ovom projektu, predanošću i stvaralačkom energijom dao izuzetan doprinos njezinu razvoju i dugogodišnjem trajanju. Svoj autorski pečat predstavi dao je i dopisivanjem teksta, a dugogodišnjim redateljskim i dramaturškim radom oblikovao je njezin scenski život i ostavio neizbrisiv trag u njezinu umjetničkom identitetu.
Od 2019. godine režiju ovog impresivnog povijesno-scenskog spektakla, na poziv producenta Luke Perkovića, preuzeo je Robert Kurbaša. Predstava je otad režijski i produkcijski osvježena i oplemenjena, uz niz novih umjetničkih elemenata koji su dodatno obogatili njezinu scensku snagu i atraktivnost.
Značajan doprinos novom umjetničkom ruhu predstave dali su maestro Vlado Sunko i Gradski zbor Brodosplit kao i Miki Nopling, autor glazbe koja prati prizore u pašinu čadoru.
Tijekom dvadeset godina kroz predstavu su prošle stotine glumaca, statista, konjanika, članova kulturno-umjetničkih društava, povijesnih postrojbi, pjevača, glazbenika, tehničara, kostimografa, scenografa, fotografa, snimatelja i volontera. Svaka izvedba bila je rezultat mjeseci priprema i zajedničkog rada ljudi različitih zanimanja i generacija, okupljenih oko iste ideje: očuvati uspomenu na obranu Sinja i prenijeti je budućim naraštajima.
Pogledajte u našoj fotogaleriji kadrove dojmljive predstave, u kojoj igra i sinjska pjevačica Duška Brčić Sušak, o kojoj se pisalo proteklih tjedana, u kontekstu njezine svađe s Jacquesom Houdekom nakon nastupa u Veloj Luci, na manifestaciji u čast Oliveru Dragojeviću.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....