Preminuo svestrani umjetnik Tahir Mujičić

Hrvatski dramski pisac, pjesnik, scenarist, redatelj, scenograf, kostimograf, lutkar, kazališni i filmski djelatnik Tahir Mujičić umro je u nedjelju u Zagrebu, potvrđeno je Hini iz obitelji.

Tahir Mujičić rođen je u Zagrebu 21. srpnja 1947. Diplomirao je 1974. komparativnu književnost i jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Od 2004. godine ima status slobodnog umjetnika.

Osnivač je i suosnivač kazališnih družina HPK Hvar, Malik Tintilinić - Kazalište Trešnja, glumačke družine Histrion, Lec MManipuli, adHOC, Teatar za po doma i UHLOD.

Radio je kao menadžer, novinar, urednik i glavni urednik u Vjesnikovoj izdavačkoj kući. Bio je direktor Egmonta Hrvatska.

Kao umjetnički direktor Zagreb filma pokrenuo je ponovnu proizvodnju animirane serije o profesoru Baltazaru. Režirao je te kreirao scenu, kostime i lutke u nizu hrvatskih kazališta. Pisao je kazališnu kritiku u periodici (TLO, Studentski list i Telegram) te surađivao s Hrvatskom televizijom kao urednik emisija o kazalištu i scenarist. Dobitnik je više nagrada.

Član je hrvatskih strukovnih organizacija DHK-a (kao književnik), HDDU-a (kao redatelj), ULUPUH-a (kao kostimograf, scenograf i lutkar), te međunarodnih PEN-a, ITI-ja, UNIMA-e i ASIFA-e. Radio je i kao novinar, urednik, voditelj na radiju i televiziji, voditelj galerije, organizator festivala, član prosudbenih tijela (žirija).

Autor je 42 dramska teksta, od kojih je 39 izvedeno.

Od 1971. do 1984. napisao je s B. Senkerom i N. Škrabom petnaestak tekstova za kazalište, među kojima se ističu parodije raznih legendi i pripovjednih tekstova koji veličaju junaštvo, i to za ZKM, Gradsko kazalište Komediju, među kojima se pak ističe "kajbojski glazbeni strip" O‘Kaj, koji se zadržao na repertoaru do 1986. i postigao 272 izvedbe, za osječki HNK, Teatar &TD i za Glumačku družinu Histrion.

Izvedeno mu je više lutkarskih tekstova za djecu u kazalištima lutaka u Zadru i Rijeci.

Od 1994. objavljuje poeziju, stvorivši opus osebujna jezičnog izričaja i tematike. To je svojevrsni poetski kabaret u kojem, u raznim formama (sonet, balada, limerick, slobodne forme), zahvaća širok raspon motiva: od ljubavno-ispovjednih do povijesno-nacionalnih, ali uvijek s ironijskim odmakom i duhovito.

Napisao je 11 zbirki poezije, a već u prvoj zbirci "Kokot u vinu" jasna je nakana da se autor poziva na tri tradicije: kajkavski urbani zagrebački žargon i pripadajuću mu književnost, dalmatinski i dubrovački jezični izričaj i povijest, te naposljetku, decentno i suzdržano, na svoje bosansko podrijetlo.