Split je u mnogočemu unikatni grad i konglomerat svega različitoga, ali od svih slojeva povjesničarstva i arheologije, kompozitorstva i književnosti, nekako je najneobičnije kad se ovdje rodi čovjek što će u svojem budućem životu od svih tih stratuma vremena i tradicije iskovati neku novu vrijednost i opću skulpturu podneblja, trajniju i od granita sfinge na Peristilu… Da, pogodit se može najdalje iz drugog pokušaja: aludiram na pluripotentnu osobnost omaterijalizirane svestranosti, što ju je u bronci bio odlio, i u granitu isklesao, erudit i poliglot – Petar Selem.
Danas, da je disanjem i mislenjem živ, Petar Selem navršio bi i proslavio svoj 90. rođendan; ovako, malo manje od mjesec dana udaljeni smo od njegove 11 obljetnice smrti koja ga je, izmorenog bolešću, dokrajčila u Zagrebu 15. lipnja 2015. Kulturnjak preširokih obzorja, znanstvenik istančanih i rijetkih znanja, profesor specifičnih kolegija, političar nepotrebnih angažmana i umjetnik atipičnih vrlina, Petar Selem, ostavio je iza sebe doista impozantan saldo ostvarenoga: nemjerljiv kup nesvakidašnjih kompetencija i njihovih ostvarenja što funkcioniraju i figuriraju podjednako nesmetano na domaćoj, kao i na internacionalnoj razini.
Od svih svojih karakteristika i struka, Selem je ponajvećma ostao dužan onoj – umjetničkoj… Vazda zadubljen u svoje istraživačke i naučničke geste, te zabuljen u afinitete koji mu nisu ostavljali preveć slobodnog vremena, ovaj svime uljudbenim očaran čovjek zainteresiranošću djeteta hodio je u otkrivanja novih horizonata, u prijelaze prosvjećenosti ispod duge i prokročenja podno arhitrava povijesnih rudimenata…
Gazio je poput arheologa u nepoznato, razasipao po vlastitom dvorištu na tuđem prostoru stečena znanja, dijelio nesebično iskustva ostvarena sa strancima i na inim pozornicama s umjetnicima u našim kazalištima. Što je prenio u naša kazališta, unio je i na naše fakultete. Da, Selem je bio sjajan profesor ex cathedra…
Ovaj rođeni Splićanin, vaterpolist i kulturnjak, ipak će se od srodnih sportskih izazova upustiti u one humanističke. Jednim krilom svoje znatiželje duboko će zaorati u brazdu egiptologije, ter će, baveći se tim okrajkom sjevernoafričke pustinjačke civilizacije, iza sebe ostaviti i baš u Splitu objavljenu knjigu Izidin trag. Hijeroglifi mu nisu bili nečitki, neprogledljivi, pa je i ta iskustva utkao u svoje režije klasičnih djela bilo književne, bilo operne literature.
Posebice se u tome izdvaja Verdijeva opera Aida, ubicirana i temom i tonom u ambijent prostora njegova suesko-sinajskoga scijentističkog interesa. Baš je ta opera, evo baš neslučajno, i bila drugačijim žigom utisnuta u kožu njegova i žića i bića, pa je je višekratno kazališno uprizoravao baveći se njezinim scenskim varijacijama uvjetovanim već prema prostoru u koji ju je injektirao.
Otvorene pozornice splitskoga Peristila ili kule Kamerlengo u Trogiru, svakako su nudile drugačije mogućnosti za vizibilna dramska rješenja, od onih što su mu bili na raspolaganju u Pragu u zatvorenosti bine Statni opere (gdje i dandanas igra!), te pogotovo u HNK Osijek gdje je, skučenošću gabarita same pozornice, iz Selemovog oka bila publici prikazana „iz vizure groba“, gdje skončaju zaljubljeni Radames i Aida.
Opojmljenu širinu znanjâ mediteranskih uljudbi Selem je uspio artikulirati na način da su ga za suradnika zvali mnogi značajevi, djelatni za fakultetskim predavaonicama ili na kazališnim podijima Europe. U tom se puškaranju častima svakako ističu pozivi na kolaboraciju od toliko neporecivih autoritetâ tog zvanja poput Petera Brooka ili Giorgia Strehlera.
S njima je postavljao drame u Parizu i antičkom teatru u Taormini na Siciliji. Zapise i sjećanja s nekih od tih predstava objavio je u knjizi Doba režije (2002.), u kojoj je kolacionirao i neke ine prigodničarske fragmente nastale u povodu brojnih premijera posvuda po svijetu, uključujući i mnoge u brojnim hrvatskim kazalištima.
I još, u njoj je Selem demonstrirao i svoj vrlo razgranati spisateljski stil, koji do punog procvata dolazi u putopisnim fragmentima. Ta je vrlo heterogena knjiga jedna među življim djelima kroatološkoga kazalištoslovlja, u kojoj autor iz vlastitog artizanskog očišta donosi: „Onaj sloj režije, dakle, koji se može zapisati.“ Sjajno rečeno…
Iako je režirao u brojnim europskim kazalištima od La Valette na Malti do Osla u Norveškoj, od brojnih talijanskih scena počevši od „Festivala Puccini“ u Torre del Lagu do Bolshoi teatra u Moskvi, Petar Selem svojim je i emocionalnim i profesionalnim korijenom bio usađen u svoj rodni Split, odnosno Teatar što je u njemu.
Već puko taksativno navođenje svih predstava što ih je u ovom gradu uprizorio iziskivalo bi prostora koji je kratak i za čitav novinski prilog; ma, nekoliko je odista pamtljivih produkcija u kojima je sudjelovao ovaj nesvakidašnji kazališni poslanik.
Ponajprije, bio je to Gounodov Faust u siječnju, pa onda i Boris Godunov Musorgskog u prosincu ljeta Gospodnjega 1987. Te se predstave i dandanas prelijevaju u pletenicama sjećanja što ih kazalištarci ćakulaju u teatarskom bifeu, a revnici iz publike spominju u svojim besjedama na drugim mjestima.
Jedini jedan put jedina se jedna opera izvela na Splitskom ljetu: bio je to više no simboličan Zajčev Nikola Šubić Zrinjski, znakovite i više no simbolične 1991. godine ispred tvrđave na Gripama, pod vodstvom dirigenta Lorisa Voltolinija! Na samom kraju Domovinskog rata, baš na sam dan „Oluje“, ovaj put unutar iste tvrđave, bit će 5. kolovoza 1995. uprizorena i Gotovčeva herojska opera Mila Gojsalića, koju je Selem realizirao s maestrom Nikšom Barezom.
Ali, Petar Selem će godinu dana prije toga na pozornici HNK Split postaviti dvije ključne opere, dva važna naslova Splitu omiljenoga belkantističkoga Verdija: Lombardijci i Trubadur (1994.). Obje će opere polučiti izvanserijski umjetnički rezultat, s tim da će baš Lombardijci ostati u kolektivnom pamćenju kao jedna od najvećih splitskih opernih produkcija novijeg vremena. I da, doista je tome tako…
I Bizetova Carmen i Puccinijeva Turandot u kući, kao i Boitov Nerone i Rossinijev Mojsije ranije na Peristilu, učinit će splitsko kazalište kudikamo većim i važnijim, ali će i Selemu dati važnu legitimaciju bitnu za prijaviti se u teatarsko zapamćenje na ovim prostorima. Uprizorba prve hrvatske izvedbe Verdijeve opere Luisa Miller, te premijerno splitsko prikazivanje komada Macbeth istog skladatelja, nadogradit će i nacionalni i lokalni mit koji će se time trajno ubilježiti u najvažnije pagine imanentnog nam kazališnog ljetopisa.
Potkraj karijere Selem se istodobno bio angažirao i politički, kao zastupnik u nacionalnom parlamentu, ali i kao aktivni sudionik u nekoliko kulturnih vijeća. Svoju je pak političku moć pretočio u utjecaj iz kojega je bio ostvaren projekt monografije o njegovom liku i djelu, ali i četverotomna luksuzno, u starinskom štihu tiskana opera omnia pri zagrebačkoj Matici hrvatskoj.
Povlastica je to bila izabranih, ili onih što su se sami nametnutošću izabrali; ali, ruku na srce, četiri sveska djelâ Petra Selema miritaju takav oblik publikacije. I impresivna monografija o Splitskom ljetu (2004.), tiskana u povodu pola vijeka trajanja festivala na kojoj je radila grupa vrsnih autora, ostvarena je njegovim autoritetom blizine državnom „oltaru“.
Treba biti iskren pa priznati i ustvrditi kako je Selem bio istinski hrvatski patriot koji je znao cijeniti gnijezdo zavičaja i kulture iz kojega je proletio i odletio u svijet. Također, valja mu iskreno priznati i kozmopolitske dosege, prihvaćanje i aktivno sudjelovanje u uljudbama koje je znanstveno izučavao ili u njima umjetnički djelovao. Pa isto, Petar Selem, uza svu svoju najbolju volju i ambiciju nije bio baždaren za imati epolete umjetnika. On je, pak, bio fenomenalni – inženjer. Sve u njega funkcionira, sve je posloženo po zanatu, stilu i žanru, ali: uvijek nešto fali…
Stoga je u svojim snažnim trudima za dokazivanjem svojih artističkih talenata ostavljao dojam čovjeka koji upadne u kupinu, pa se svakim svojim daljnjim pokretom i bjesomučnim trzanjem samo još više izranjava i isfriža, iskida po koži. Konačno, Petar Selem bio je neporecivi znalac, poliglot i erudit, idealni materijal za sveučilišnog profesora što je, na zadovoljstvo brojnih nekoć studenata a kasnije stručnjaka, s velikim uspjehom i činio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....