‘Dečko, cura, lipanj, srpanj‘ Froddea Gryttena ili o godišnjem dobu kao stvorenom za ljubav

Frode Grytten stigao je u Hrvatsku prije Joa Nesbøa, Karla Ovea Knausgårda i Jona Fossea. Dogodilo se to 2004. godine, kad mu je Bekim Sejranović preveo, a izdavačka kuća Meandar objavila briljantan roman (ili zbirku ulančenih priča) „Pjesma košnice“. Otada mu je kod nas preveden lijep komad zamašnog opusa, a u nekoliko navrata nas je i posjećivao na književnim festivalima, pa ga imamo razloga smatrati, ako ne baš domaćim, a onda barem udomaćenim autorom koji u Hrvatskoj ima postojanu i vrlo odanu publiku. Frode Grytten nikad, međutim, ni na ovim prostorima ni drugdje u svijetu, nije uživao status zvijezde. Za to postoje, čini mi se, barem tri razloga.

Prije svega, on je pretežno kratkopričaš, a znamo da zbirke prozne rinfuze ni izbliza nemaju takvu tržišnu prođu kao...