Dupkom punom bila je večeras dvorana u Gradskoj knjižnici "Marko Marulić“. Razlog tako velikom broju posjetitelja bilo je predstavljanje knjige "Silom domaćica“ novinarke Ede Vujević. Knjiga o dalmatinskoj svakodnevici, otisnuta u nakladi "Frakture“ iz Zaprešića, nastala je na osnovi istoimene kolumne koju je Vujević svojedobno bila pisala u "Slobodnoj Dalmaciji“.
Knjiga je to koja je "tematski obilježila predstojeći međunarodni Dan žena“, rekla je Rada Veštić odmah na početku predstavljanja te je naglašena povijesna i cjeloživotna uloga žene kao domaćice i čuvarice u kućanstvu koja "drži sva tri ili četiri kantuna kuće“, istaknula je Veštić. Vujević je "objedinila sve svoje životne uloge u zanimljivo štivo“, s likovima s kojima se mnogi mogu poistovjetiti.
Glavni urednik "Frakture“ Seid Serdarević kratko je predstavio Vujevićinu biografiju, među kojim se podatcima ističe onaj da je bila najmlađa kolumnistica u povijesti "Slobodne Dalmacije“. U knjizi "Silom domaćica“ nisu objavljene sve njezine kolumne, rekao je Serdarević, kao i to da je riječ o pričama koje se "čitaju na dah“.
Glumica splitskoga HNK-a Andrea Mladinić pročitala je potom kratak ulomak iz knjige, iz kojega su se jasno mogle vidjeti glavne teme koje autorica u knjizi obrađuje, kao i humor koji ih prožima. Dakako, ulomak je više puta nasmijao publiku.
O knjizi i autorici govorila je potom Tisja Kljaković Braić koja je istaknula kako Vujević "život inspiracija“ te kako je život "njezin žanr“ koji "objedinjuje sve ostale žanrove, dramu i komediju i znanstvenu fantastiku i horor i pustolovni žanr.“ Jednako tako, naglasila je moć humora, kojim autorica suvereno vlada. "Na 10 cm teksta nasmiješ se pet puta“, kazala je Kljaković Braić.
"Ako imate humoristične ambicije onda su vam lipe šanse da će vas proglasit za novoga Smoju“, rekao je Ivica Ivanišević, dodavši šaljivo da smo od Nove godine dobili 17 Smojâ. No, takve su usporedbe dvostruko nepravedne, objasnio je Ivanišević, i prema mladim nadolazećim talentima i prema starom "neodlazećem pokojniku“. Vujević slijedi i prakticira vrhunski žanr koji je, prema mišljenju Ivaniševića, izmislio Miljenko Smoje koji je, kad je otišao u mirovinu, počeo voditi "Dnevnik jednoga penzionera“, kojega se može opisati kao novinarsko-publicistički "reality show“. Vujevićina knjiga nije knjiga kolumni, istaknuo je Ivanišević, kao i to da bi trebalo "prešućivat činjenicu da su tekstovi izlazili kao kolumna“, zato što knjiga stvara novi kontekst za čitanje. Autoričine priče stvorene su kako bi trajale dulje od "okoliša u novinama u kojima su izlazile“, pojasnio je. Sabravši priče u jednu knjigu, Vujević je, drži Ivanišević, "stvorila cijeli jedan svijet“, pišući o svojoj obitelji. Naposljetku, zaključio je da je riječ o knjizi koja se takoreći "drži na kantunalu“, umjesto Normabela, šaljivo će Ivanišević.
U posljednjem dijelu predstavljanja urednik Serdarević postavio je autorici nekoliko pitanja. Vujević je, primjerice, kazala kako u knjizi ostavlja dojam da je "vridnica“, no to zapravo nije istina, dodavši da je njezin suprug taj koji ide u spizu. "Kad mene mesar vidi, on mene pita: ‘Al je profesor u bolnici?‘“ – ispričala je, među ostalim Vujević. Na pitanje ljuti li se tko iz njezine obitelji zbog načina na koji su prikazani u knjizi, Vujević je odgovorila: "Ne ljuti se nitko. Nema kod mene da se netko ljuti. Šta se ima ljutit? Dijete ne čita. Šta on zna šta baba radi. Zakoniti uživa.“
Naravno, tu je bilo riječi i o frazi "zovi čovika“. "Ja ti neman nijednog čovika. Ja san žena koja se jako protivi rješavanju stvari priko veze“, rekla je Vujević. "Ali iman čovika koji ima čovika“, dodala je, nasmijavši publiku.
Govoreći o nadahnuću za pisanje priča u knjizi, Vujević je odgovorila šaljivo to ovisi o tome kakav je dan, puše li jugo ili bura. "Ako ne puše jugo, onda mi sve može bit inspiracija.“ No, u konačnici krajnji rok za predati tekst bio je nadahnuće. "Nema tu inspiracije imaš-neman, nego vrti. To je tako“, objasnila je.
O vezi s uređivanjem knjige, Vujević je rekla da je urednik Roman Simić obavio dobar posao, odrezavši "golemu količinu romana“, no knjigu je "umijesio da bude vrlo čitka, vrlo pitka… On je jednu debelu domaćicu stavio na Ozempic“, pojasnila je.
Glede modernoga hrvatskoga društva Vujević je rekla da se treba "uzeti najbolje što se može“, a žene mogu stati na kraj pogoršanju društva "barem u nekom svom centimetru slobode“, objasnivši to ovako: "Ako mi date jedan centimetar, ja ću osvojiti dva.“
Nasmijati ljude smatra plemenitim. "To je moje duboko uvjerenje“, kazala je, dodavši da nemaju svi taj dar. "Ja mislim da smo nekako stavili u zapećak humor kao disciplinu, ali koga god susretnemo u životu, svjesno ili nesvjesno, vidimo ima li bore od smijeha ili one druge. Ako ima bore od smijeha, onda se i mi spontano osmjehujemo.“ Usporedila je to s malim djetetom koje ne može govoriti i koje ne zna ništa o svijetu oko sebe, ali izaziva osmijeh. "To je, dakle, primarno svakomu čovjeku, samo što kako odrastamo radije se prepuštamo nekim čemerima, a ja držim da humor, ne da ima smisla, nego bez njega nema smisla.“ Na ove posljednje riječi dvoranom se prolomio pljesak publike.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....