Kad grintanje postane književnost: Splićani ispunili Hrvatski dom na promociji Nazorove knjige o Dalmaciji kakva nestaje

Dok su se Splićani nedavno u ‘Mandrachu‘ smijali vlastitim navikama na drugom izdanju Festivala grintanja, ista je tema dobila i jednu ozbiljniju, ali jednako prepoznatljivu dimenziju - onu književnu. Jer grintanje nije samo obična navika, to je način života koji malo tko izvan Dalmacije može do kraja razumjeti.

Taj stalni komentar, ta potreba da se sve prokomentira, preokrenei ‘provuče kroz zube‘, zapravo je dio svakodnevice i mentaliteta. U Dalmaciji se grinta i kad je dobro i kad nije, i kad ima razloga i kad ga nema - jer upravo u tom grintanju leži posebna vrsta humora, ali i način nošenja sa životom. 

To je onaj mediteranski duh u kojem se kroz ironiju, šalu i lagano gunđanje govori o ozbiljnim stvarima - o životu, ljudima i vremenu u kojem živimo. Upravo takav ton, prepoznatljiv svakome tko je barem jednom živio ili boravio na jugu, sada je dobio i svoje mjesto među koricama knjige.

Grintanje kao svjedočanstvo vremena

U prepunoj dvorani Hrvatskog doma u Splitu, 16. ožujka 2026., predstavljena je knjiga "Grintanje jednoga Dalmatinca" autora Marija Nazora - djelo koje na prvi pogled proizlazi iz dalmatinske sklonosti gunđanju, ali u svojoj suštini prerasta u snažno svjedočanstvo o vremenu, prostoru i ljudima.

Večer je protekla u atmosferi sabrane pažnje, gotovo kao povratak u djetinjstvo i Dalmaciju kakva polako izmiče sjećanju - onu između mora i zemlje, svakodnevice i tihe mudrosti koja se često izražava upravo kroz humor i ironiju. Nazorovi zapisi, iako osobni, lako pronalaze put do čitatelja jer prizivaju univerzalne slike života na Mediteranu, gdje su humor, ironija i mudrost sastavni dio života.

Program je moderirao Joško Marušić, autor animiranih filmova, karikaturist i sveučilišni profesor, koji je kroz osobna sjećanja na autora publiku uveo u njegov svijet. Istaknuo je kako knjiga donosi misli u kojima se svatko može prepoznati, ali i one koje potiču na promišljanje vlastitog života.

Privatni album

Između nostalgije i kritike

Iako snažno oslonjena na nostalgiju, knjiga ne ostaje zarobljena u prošlosti. Nazor kroz svoje zapise otvara i kritički pogled na suvremenost - dotiče se društvenih promjena, politike i svakodnevice, uvijek polazeći iz osobnog iskustva.

U njegovim tekstovima susreću se mali i veliki čovjek, prošlost i sadašnjost, a grintanje postaje više od navike - postaje način razumijevanja svijeta.

Posebnu dimenziju večeri dao je glumac Joško Ševo, koji je interpretirao ulomke iz knjige, dodatno naglašavajući emotivnu snagu Nazorovih zapisa. Glazbeni dio večeri upotpunila je klapa Delmati, čiji su napjevi dodatno povezali publiku s temom i prostorom o kojem knjiga govori. U dvorani je vladala ona rijetka, gotovo opipljiva tišina - znak da publika ne sluša samo riječi, nego u njima prepoznaje vlastita sjećanja.

Knjiga koja otvara razgovor

Autor Mario Nazor zahvalio je svima koji su sudjelovali u realizaciji knjige, naglasivši kako je u njoj rekao sve što je želio:  - Sve što sam htio reći, napisao sam u ovoj knjizi. Hvala svima koji su mi pomogli, a posebno Splitsko-dalmatinskoj županiji i županu Blaženku Bobanu, izdavaču Ogranku Matice hrvatske u Splitu na čelu s predsjednicom Snježanom Šetkom te Ogranku Matice hrvatske u Podstrani na čelu s predsjednikom Marijom Tomasovićem i Jelenom Karaman što je ‘na prvu‘ prihvatila ovu knjigu. Hvala Petri Nazor, koja je oblikovala grafičko rješenje knjige i Anti Tomašu iz tiskare Slobodne Dalmacije, u sklopu Hanza Medije, na podršci i pomoći pri njezinu tiskanju, istaknuo je Nazor.

Velik interes publike pokazao se i na kraju večeri - dostupni primjerci brzo su razgrabljeni, a donacije prikupljene tom prilikom, prema autorovoj želji, namijenjene su humanitarnoj pomoći djeci u Africi.

Privatni album

Grintanje kao identitet

Na kraju večeri ostao je dojam da "Grintanje jednoga Dalmatinca" nije samo knjiga, nego i svojevrsna kronika jednog prostora i mentaliteta. Baš kao i na Festivalu grintanja, i ovdje se pokazalo isto - grintanje nije samo navika, nego način razmišljanja, humor, obrana i identitet. I možda baš zato - Dalmatinci nikada neće prestati grintati. Ali će to, čini se, uvijek znati pretvoriti u priču koju vrijedi poslušati.