U Gradskoj knjižnici Marka Marulića održana je promocija prve knjige Jelene Voroncov Eterović, zanimljivog naslova "88 kila za druga Tita i druge nevolje", a posjetitelji su imali priliku pogledati i izložbu radova iste autorice. Voroncov Eterović je ujedno i članica Udruge Caspera pa je večer imala i plemenit cilj - sav prihod od prodanih knjiga doniran je za potrebe rada udruge. Autorica je na samom početku istaknula da je poanta ove večeri, osim skupljanja sredstava za Casperu, da nikada nije kasno za novi početak. Oba cilja večeri su ostvarena jer se skupilo čak 1010 eura za "Casperu".
- Želim stati u obranu i zaštitu riječi amater, često služi da se označi nešto kao „manje vrijedno“ i nespretno, a izvorna ljepota te riječi je duboka i gotovo romantična. Dolazi od latinske riječi „amare“ što znači voljeti, koji nešto radi iz ljubavi i tu leži snaga te riječi.
Amater ne stvara zato što mora, zato što je plaćen, nema straha od savršenstva, nema kalkulacije, ne boji se pogrešaka, ne zna pravila, ili ih zna, ali ih ne sluša, ruke mu nisu savršene, linije mu drhte. On samo slijedi iskru i upravo u toj ljubavi leži najčišći oblik stvaranja - kazala je Voroncov Eterović.
Predstavljanje knjige moderirala je Mia Uzinić, novinarka Slobodne Dalmacije, a o knjizi su govorile lektorica Lucija Puljak, novinarka Ljubica Vuko te Sonja Grgat predsjednica "Caspere". Događaj je pjesmom upotpunila i Klapa Caspera.
- Naslov svake knjige čitatelju otvara horizont očekivanja. Što nas može dočekati pod ovim naslovom? Štivo o životu koji živi u našim sjećanjima, unatoč tome što nas se želi uvjeriti da nije postojao, da ne može živjeti niti u našim uspomenama jer nije vrijedan sjećanja. E, nije baš tako!
Ova zbirka uspomena oblikovanih u kratke priče snažno svjedoči o vrijednosti uspomena, ali i o čitalačkom užitku koji proizlazi iz topline međuljudskih odnosa i autoričinu smislu za humor.
Jelena ovdje piše o sebi i svojoj obitelji. O malim svakodnevnim stvarima i događajima, o ljudima koji je okružuju. Ništa monumentalno, ali sve skupa dokazuje da je imala mnogo sreće u životu. Sreću živjeti u skladnoj i funkcionalnoj obitelji, maloj užoj obitelji, ali okružena mnogobrojnom širom obitelju i zajednicom obiteljskih prijatelja. Što je nekada bilo uobičajeno. Bake, djedovi, tetke, strine, rođaci po ovoj i onoj liniji, prijatelji koji se posjećuju, a odasvud su. Ljudi su se družili, posjećivali, međusobno ugošćavali, pomagali, zabavljali – bili zaštićeni neprobojnim bedemima ljubavi i prijateljstva. To je tada, u vrijeme koje se ne spominje često, bilo uobičajeno - kazala je Puljak.
Novinarka Ljubica Vuko istaknula je da smo dobili zbirku priča u kojoj Voroncov Eterović donosi crtice iz svog života, iskreno, hrabro i duhovito.
- Te priče oslikavaju i vrijeme koje smo mi, srednje dobi i stariji, proživjeli i situacije iz novijeg, današnjeg doba, a mlađima kroz svoj život Jelena pruža uvid u razdoblje druge polovice 20. stoljeća, kao i aktualnosti ovog našeg suvremenog doba. Uz njezine priče možemo osjetiti nostalgiju, možemo se nasmijati, možemo promišljati o životnim vrijednostima, možemo se suočiti s raznim nelagodama i vidjeti kako ih odagnati i krenuti dalje.
Jele nam kroz priče iz svog života kazuje kako ostati svoj, kako unijeti dozu humora u sve što radimo i što nas tišti. U svakoj njezinoj priči možemo naći neku pouku, a možda je najvažnija kako treba iskoristiti svaku dragocjenu sekundu na ono što nas raduje. Scarlet O‘ Hara je rekla: Sutra je novi dan! Jelena Voroncov Eterović kaže: Ne! Danas je novi dan! Iskoristimo vrijeme na ono što nas zanima, na ono što bismo voljeli, a uporno sami sebe uvjeravamo da ne možemo. Nemojmo žaliti za propuštenim. Zato krenimo kao Jelena, pišimo, čitajmo, radimo što nas veseli. I, kako naša autorica kaže – osluškujte svoj želudac, onaj unutarnji glas koji najbolje signalizira vrijedi li nekome ili nečemu dati šansu - zaključila je Vuko.
Kao šećer na kraju iz publike je ustao Tonći Grgasović, rođak autorice te pozdravio okupljene u ime likova iz knjige.
- Gospodin s naslovnice nije s nama i njegovo se ime više ne smije spominjati, a ja bih rekao da smo mi silno ponosni na našu Jelu, ni u najluđim snovima nismo to mogli očekivati. Malo zamjeram Jeli što spominje riječ amater, ja recimo zamišljam da će neki učenik dobiti pitanje iz lektire: reci nešto o Tonću iz 11. poglavlja. Ja znam što je pisac htio reći... da naše djetinjstvo i odrastanje nije bio mrak, to je bilo jedno mirno i veselo doba u kojem smo uživali - šaljivo je rekao Grgasović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....