Malo koji pisac je literarno uzdigao svoje selo kao ovaj: ‘Kažu mi moji Vlaji da ih vraćan u čarobne dane mladosti‘

Ima na ovom svijetu pisaca i – pisaca. Neki se muče s inspiracijom, neki pišu odmjereno, sporo i teško, ali Antu Tešiju ne opisuje ništa od navedenog. On piše stalno, bez prekida i odmora, niže svoje knjige na zavičajnoj ikavici jednu za drugom, ko na tvorničkoj traci. Dok priča s vama o promociji novog romana, on već ima doma pripremljenu za tisak još neku knjigu koja samo čeka u ladici, pri čemu upravo piše ili dorađuje još neku najnoviju koja će jednom tek doći na red za tiskaru.

Teško se takva nabujala potreba za pisanjem može pratiti, treba to sve stići pročitati, a ovaj umirovljeni ekonomista koji je u radnom vijeku bio svašta, trgovac, komercijalista, turistički radnik, političar, poljoprivrednik - publicista je postao tek od kada se službeno umirovio. Eko akt...