Protresao je cijelu Jugoslaviju predstavom iz splitskog teatra. A onda je napisao antologijsko djelo ‘Doba mjedi‘

Ima u nas pisaca koji imaju nosivu rečenicu, ima ih, tih pisaca, što barataju i sa širokim vokabularom i verbalno su vrlo raspištoljeni, ali nemaju što reći: nemaju misao ili poruku što ih ta njihova od Boga dana rečenica nosi. A ima u nas i pisaca koji bi toliko toga nečega mogli reći, iznijeti misao ili poruku, ali nemaju rečenicu, nemaju verbalnu razvedenost ili, pak, nemaju hrabrosti za makar štogod od onoliko onoga nečega izgovoriti ili napisati. Suprotiva svemu netom iznesenom, odnosno uključujući sve kazano, pisac Slobodan Šnajder bio je od onih demijurga, možda i zadnjih – mimo svake patetike – koji je imao i rečenicu, i mnogu riječ, i koji je imao što reći, i, finalmente, kojemu nikad nije nedostajalo hrabrosti.

A sve je to Šnajder provodio na dva kolosi...