Iz moje perspektive, onima koji imaju trideset godina ili manje može se zavidjeti na barem dvije stvari. Prije svega na činjenici što su im svi unutarnji organi još uvijek na tvorničkim postavkama, ali i zato što iza sebe nemaju iskustvo ni socijalizma ni rata, pa su izuzeti od svih kvazipatriotskih prebrojavanja.
Njih čak ni intelektualno potrebiti desni talog ne može opružiti za srbočetnička i paleokriptoboljševička skretanja. Tako sam barem mislio dok nisam uzeo u ruku zbirku priča „Tihe kuće“ Gorana Glamuzina.
Nakon što sam sklopio zadnju stranicu knjige, moram malčice revidirati svoj odnos prema mladima. I dalje sam ljubomoran na njihovo opće zdravstveno stanje, ali više ne mislim da ih je nježna dob poštedjela neugodnih iskustva što su ih naplavile godine realnog ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....