Programiranje, pisanje, gaming, pjevanje, sviranje pa čak i guslanje... niz je epiteta no i oni bi tek donekle mogli opisati lik i djelo nagrađivanog zadarskog pisca Želimira Periša.
Pisac mlađe generacije, koji u svom širokom mozaiku zanimacije ali i profesije, zarađuje i na račun AI (umjetne inteligencije) bio je gost splitskim studentima, preciznije Studija Komunikacije i medija, te članovima njihovog BooKIM kluba.
Studentima jednog od najmlađih studija Sveučilišta u Splitu, Periš je predstavio roman „Mladenka Kostonoga”, za kojeg je dobio i 14.tportalovu književnu nagradu. Naime, samo gostovanje zadarskog pisca u Splitu održano je u sklopu projekta „BookHub”, koji povezuje suvremenu hrvatsku književnost s novim generacijama čitatelja, uz inicijativu te moderiranje sveučilišnog profesora Nebojše Lujanovića, i samog uspješnog književnika.
Zanimalo je itekako studente kako se informacijski stručnjak upustio u književne vode, jer osim nagrađivanog romana „Mladenka Kostonoga” koji je pobrao pohvale i na našem tržištu ali i francuskom te susjedne nam Bosne i Hercegovine, Periš potpisuje i seriju krimića, te zbirke priča.
‘Kupio sam i gusle‘
- Kako sam programer jednostavno sam u excell tablice počeo i sa svojim pričama, istraživao, provjeravao i pisao. Nema čarobne formule, već samo rad i puno muke – našalio se sa mlađahnom publikom Periš, te odmah dobio i naklonost studenata, od kojih su neki i dva puta pročitali „Mladenku” oduševljeni avanturističkim likom Gile, koju neki zovu vješticom, neki joj vjeruju, drugi ne.
No kroz pričice iz njenog života Periš je izuzetno uvjerljivo „složio” u 52 poglavlja život od prije dvjesto godina, precizno od 1803. godine s rođenjem Gile, taj opstanak na prostoru Dalmatinske zagore, ali i Zadra, Istre, Like, Sinja sve do Beča.
- Priča je ovo o jednom životu, no kako mi se broj likova povećao, popriličnu sam galeriju raznih bića skupio u svojoj knjizi. Čak sam i gusle kupio, kao neš‘ ti problema naučiti svirati na instrumentu s jednom žicom. Ja koji nemam sluha svladao sam tih pet tonova. I izmučio svoju obitelj upornim gudanjem. Sa 45 godina sam počeo učiti i klavir svirati i za mjesec dana naučio jednim prstom odsvirati „O Jelo, Jelice”. Ne znam kako je to moja familija izdržala? – detalje iz života književnika koji je žvakao i lišće murve, jer je morao uvidjeti kakva je reakcija na taj potez jednog svog lika iz romana, iznio je pisao Periš studentima, otkrivajući im i ovo:
- Fokus pripovjedavanja su jaki ženski likovi, o kojima sam doznavao kroz usmenu predaju, lokalne bajke i mitove. Istraživao sam sva ta područja gdje se radnja romana odvijala, no i provodio brojne sate u knjižnici! Tri knjige sam pročitao da bi opisao utjecaj opijuma u desetak redaka svog romana!
Zanimljiva je i njegova forma pisanja ove epske fantastike, gdje se u jednom poglavlju izražava kroz filozofsku raspravu, u drugom sve ide u obliku „šijavice” drevne igre, zatim slijedi birokratski izvještaj, te propovijedi kroz misu, ali i priče iznijete kroz glazbu.
Ne robuje ni stilovima, pa njegov roman obuhvaća široku lepezu žanrova - od krimića, sapunice, horora, romantike, dječjih bajki, basni,...
A samo djelo uskoro će dobiti i filmsku verziju, nada se autor za nekih pet godina će njegova „Mladenka Kostonoga” osvanuti i na filmskom platnu.
Zapisujte svoje misli
- I možete bilo koji od mojih poglavlja na ovih skoro 500 stranica preskočiti, nećete ništa propustiti, tek prihvatite moj savjet – pišite! Zapisujte svoje misli, neka se „podebljaju” na papiru, makar ih nikada i ne oblikujete u neko djelo.
Mladu generaciju zanimao je i njegov dio programerskog života, njegova profesija, video igre, umjetna inteligencija?
- Punih 26 godina sam programer i prošli mjesec sam prvi put zaradio plaću a da nisam stvorio nijednu programsku liniju. AI je odradio sav moj posao, ali zato sam ja odradio drugog posla, za koji bi mi obično trebalo dva do tri mjeseca. Po prvi puta sam u svom radnom vijeku prešao na „savjetodavnu” s dosadašnje „izvršne” funkcije, gdje sam kontrolirao umjetnu inteligenciju koja je programirala umjesto mene, a ja nadgledao i davao upute, te za to bio plaćen. Ne trebamo se plašiti AI u budućnosti, samo je trebamo znati koristiti – savjetovao je mlade Periš, književnik i programer.
Pa tek ostaje pitanje koji je Periš bolji - kao programer među piscima ili pisac među programerima?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....