 |
“Ti koja imaš nevinije ruke” nije ni nastala kao pjesma, već kao krik one koja je ostavljena, one koja ostaje sama, ruku punih tek riječi koje se ne daju progutati. Vesna Parun nije voljela tu svoju pjesmu, no - mi smo je voljele.
Obilježila je odrastanje generacija i generacija djevojaka i žena, služeći kao utjeha, kao znak da ni najveći gubitak nije samo gubitak, da gubitak može biti dar i da taj dar, bez obzira na njegovu gorku težinu - ili baš zato - treba podijeliti s drugima.
Vesna Parun je u svojoj 33. godini napisala pismo supruzi svojeg gimnazijskog dragog kojeg je voljela punih 17 godin...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....