Kao što je već poznato, grad ponajprije čine njegovi ljudi, a ljude u ovome slučaju čini njihov jezik, njihove riči. Splićani, barem oni fetivi, uvijek su se ponosili i ponose se svojim govorom, svojim splitskim ričima, jer znaju da čuvaju dio identiteta našega grada. No, ni oni nisu vječni, a zajedno s njima nestat će i izvornih govornika, nestat će žive riječi, a živa riječ jednom kada umre ne oživljava se lako.
Što će biti s našim splitskim riječima? Koje su se još očuvale i možemo li ih uopće sve očuvati?
Zub vremena sve više nagriza stari splitski govor. I to ne odnedavna. U znanstvenim izvorima piše kako je već u 17. stoljeću započelo doseljavanje iz štokavskih krajeva (Bosne), a to se u sljedećim stoljećima samo pojačavalo, da bi vrhunac dosegnulo u drugo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....