Diljem Hrvatske u petak je održana 21. Noć muzeja, manifestacija koja svake godine okuplja tisuće posjetitelja u muzejima i galerijama širom zemlje. U tom se duhu i Omiš uključio u kulturnu večer posvećenu baštini, s programom koji je spojio umjetnost, glazbu i povijesnu šetnju starim gradom.
Noć muzeja u Omišu započela je mirno i tiho, u prostoru Gradskog muzeja, uz drvene skulpture samoukog kipara Jure Stanića Daraka, čijom je izložbom ravnateljica muzeja Angela Tabak otvorila večer posvećenu baštini i sjećanju. Darakove skulpture posjetitelje su vratile u svijet težaka, komina i svakodnevice dalmatinskog zaleđa, u prizore oblikovane prema živim sjećanjima na rodnu Lokvu Rogoznicu. U drvu su sačuvani trenuci jednostavnog, ali teškog života, duboko povezanog s prirodom, radom i tradicijom.
Nakon glazbenog nastupa polaznika Osnovne glazbene škole Lovre pl. Matačića, večer se preselila iz muzejskog prostora na ulice staroga grada. Upravo je noćna šetnja Omišem uz ferale, koju je vodila interpretatorica kulturne baštine Senka Vlahović, privukla najveći interes posjetitelja, među kojima su mnogi u Omiš stigli iz Splita i Solina.
Pod slabim svjetlom ručnih svjetiljki, u mirnoj noći okupanoj mjesečinom, Omiš je otkrio svoju najnapetiju povijesnu ulogu – grad na granici, smješten između Mletačke Republike i Osmanlijskog Carstva. Riječ je o razdoblju od 15. do 17. stoljeća, kada je grad živio u stalnoj blizini opasnosti, okružen osmanskim teritorijem, ali je unatoč tome razvijao trgovinu, pomorstvo i snažan gradski identitet. Omiš je tada učio kako opstati na rubu svjetova – trgujući i s jednima i s drugima, oslanjajući se na more, zidine i vlastitu snalažljivost.
Šetnja je pratila grbove plemićkih obitelji i kamene natpise, rasute po kalama staroga grada, koji i danas svjedoče o tom razdoblju. Kroz te znakove u kamenu otkrivale su se priče o starim pravima i povlasticama koje su Omišani izborili i branili, o gradu koji je znao koliko vrijedi sloboda, ali i o svakodnevnim pravilima života. Grad se noću zatvarao, vrata su se zaključavala, a kretanje nakon određenog sata bilo je dopušteno samo u paru i sa svjetiljkom u ruci – baš kao što su se i sudionici ove šetnje kretali, pod feralima.
U tišini uskih kala, uz stare crkve, zidine i nekadašnja groblja, Omiš se pokazao u sasvim drugačijem svjetlu – mističan, tajanstven i izvan užurbanog ritma današnjice. Ferali su tako postali više od rekvizita: simbol vremena kada je noć značila oprez, ali i zajedništvo, kada se grad branio disciplinom, solidarnošću i jasnim pravilima.
Noć muzeja u Omišu ove je godine bila mnogo više od kulturnog događanja. Bila je to šetnja kroz slojevitu povijest grada, ispričana tiho i sugestivno, pod feralima i mjesečinom, ondje gdje su se te priče doista i događale.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....