Nakon dvadeset godina san ovih trideset slika izvuka iz škrinje; bija je red - o aktualnoj, vrhunskoj izložbi našeg renomiranog slikara-naivca, pokojnog Eugena Buktenice zbori njegov nećak i nasljednik, također slikar Vicko Buktenica (62). Eugenova djela su javnosti predstavljena u Art galeriji Ambasador koju vodi Damir Vrdoljak - Mandeta u istoimenom hotelu u Splitu.
Izložba nema službeni naziv, ali riječ je o pravoj poslastici za sve ljubitelje pravca naivnog slikarstva jer je pokojni Eugen uz bok najboljim hrvatskim predstavnicima; ono što su Generalić, Lacković i Rabuzin bili na sjeveru zemlje, Buktenica je bio u Dalmaciji. Na Šolti, tom krasnom škoju kojega je slikama "opjevao", a ni Vice nije ostao dužan. Štoviše, karizmatični nećak - "mali Buktenica" - doslovce i pjeva, i to u šoltanskoj klapi Sotto voce. Koja se, kako je i red, okupila i u "Ambasadoru" na otvorenju izložbe i zapjevala!
- Ovde san prin dva miseca ima i svoju izložbu, samostalnu sa mojin apstrakcijama, a onda mi je Mandeta ponudi da napravin i ovu, sa Eugenovim djelima koja mi je ostavija u nasljedstvo, oporučno, uz veto na prodaju. Puno je slika ostavija i državi, nije bija škrt ka neki. Za potrebe ove izložbe san probra trideset slika, ulja na platnu i lesonit, dalmatinski motivi; od vjerskih motiva do ovoga tovara u posteju sa plakata. To je nastalo jedne nedije kad je tovar ima slobodan dan jer se bi prihladi. Pa mu se ni radilo - prisjeća se Vicko, koji je također na jednom davnom portretu iz 1981. godine stričevom rukom ovjekovječen kao mladi brodski kadet.
- Sve je slike, a i mrvu talenta valjda, Eugen ostavi meni - a najmanje san zaslužija jer san najgore učija. I likovni i pivanje (glazbeni) san u školi ima jedinicu. Osnovnu san završi jedva; a danas evo i slikan, i pivan. I od toga živin... Da ni bilo Eugena, umra bih ribareći na nekom brodu. Triba san postat ribar, da me tuče more dan i noć; tako se činilo. Zvali su me "izgubljena ovca", "tukac", "mucalo", "žmirkalo" a poslin i "servantes", kad san počeja malo slikat. Ka, neću uspit, smotan sam; ali ja san bija uporan... Eugen me spasija, da mi je u ruke pinel i kruv. Zaslužija je ovu izložbu i da ne bude zaboravljen. Bija je veliki umjetnik i čovik - dirnuto, sa zahvalnošću zbori Vice Buktenica, koji danas na otoku (na Šolti, u mjestu Grohote) uspješno vodi galeriju Buktenica&Buktenica, te aktivno pjeva i nastupa u klapskoj formaciji. Zgodno je primijetiti da je nazočne na otvorenju izložbe stričevih djela počastio vlastitim crnim vinom buteljiranim pod nazivom "Orgazam", te sa etiketom koju je sam oslikao - u naivnoj maniri, ali "s ozbiljnim namjerama".
Izložbu su, uz samog Vicka, otvorili i povjesničarka umjetnosti Cvjetana Bazina Periša i Ante Vukić, također slikar-naivac sa Šolte, koji je imao i rijetku privilegiju: prijateljevao je s pokojnim velikanom Eugenom zvanim Đenko, rođenim 1914., a preminulim 1997. godine.
- Kroz motive sela, prirode i običnih ljudi prikazao je slike jednog vremena čime je dao doprinos u očuvanju i obogaćivanju naive kroz osobnu, toplu i autentičnu likovnu viziju. Promatrajući slike Eugena Buktenice osjeća se neka tiha nostalgija i iskrena radost života. Njegov stil djeluje jednostavno, ali u sebi nosi duboku emotivnost i toplinu koja lako dopire do promatrača - kazala je među ostalim Bazina Periša.
- Duboko vezan za vjeru, opisuje običaje svoga sela "kad san bi mali, voli san zvone", "na katridu san jema i kalež..." - podsjetila je dobra poznavateljica opusa pokojnog velikana naive, čija prva slika nosi naziv "Čovik na zdencu", nakon koje su uslijedile "Čobanica", "Tatinja" i mnoge druge.
Neke među njima, vrlo vrijedne i uvijek živopisne, mogu se u "Ambasadoru" besplatno razgledati do četvrtog svibnja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....