Sveučilišna galerija u Splitu 23. rujna u 20 sati otvara izložbu What Remains Between (Ono što ostaje između) vizualne umjetnice Petre Marije Jeličić-Lovreković. Izložba donosi presjek umjetničkog istraživanja Petre Lovreković u kojem se iskustvo mjesta, arhitekture i pejzaža postupno preobražava u apstraktni slikarski jezik. Od ranijih pejzaža i arhitektonskih struktura, preko sicilijanskog projekta, do ciklusa u kojima se mreže i linije pretvaraju u korijenje, cvijeće i nove organske forme, umjetnica gradi osobnu kartografiju prostora, vremena i sjećanja.
Ciklus radova u Sveučilišnoj galeriji nastajao je na Siciliji od 2022. do 2026. godine. Započeo je opsežnim crtežima nastalima na otoku, a postupno se razvio kroz crtež i slikarstvo u četiri međusobno povezana ciklusa: I. Architecture as Memory, II. Sediment, Structure, Earth, III. Thresholds of Becoming i IV. The Inverted Path.
Ta četiri ciklusa zajedno čine izložbu What Remains Between (Ono što ostaje između), u kojoj se prepoznatljivo mjesto postupno transformira u prostor percepcije, sjećanja i osobnog iskustva. Kustos izložbe i autor teksta u katalogu je povjesničar umjetnosti Joško Belamarić.
U posljednjem četvrtom ciklusu umjetnica dodatno mijenja perspektivu okrećući platno naopako. Zid može postati nebo, a poznata struktura izgubiti svoje prvotno značenje i otvoriti prostor novom pogledu. Upravo taj postupak dodatno naglašava jednu od središnjih tema izložbe – promjenjivost našeg odnosa prema prostoru, prošlosti i vlastitom sjećanju.
Petra Lovreković (Petra Marija Jeličić-Lovreković, Mainz, Njemačka, 1975.) vizualna je umjetnica čija se umjetnička praksa razvijala kroz Hrvatsku, Njemačku, Francusku, Ujedinjeno Kraljevstvo, Italiju, Sjedinjene Američke Države i Britanske Djevičanske Otoke. U radu se služi crtežom, slikarstvom, keramikom i kombiniranim tehnikama, razvijajući raznovrstan vizualni jezik usmjeren na percepciju, mjesto, sjećanje i odnose među stvarima.
Studirala je likovnu umjetnost na Cambridge Arts & Sciences u Cambridgeu i Falmouth College of Arts u Cornwallu te sudjelovala u programu Erasmus na Nuova Accademia di Belle Arti (NABA) u Milanu. Tijekom više od tri desetljeća njezin se rad kretao od prepoznatljivih krajolika i arhitektonskih struktura prema sve pročišćenijim, relacijskim i ambivalentnim formama. Taj razvoj nije slijedio unaprijed određenu stilsku progresiju, već je proizišao iz uzastopnih promjena u temi, materijalu, percepciji i mišljenju.
Sadašnji ciklus radova nastajao je na Siciliji od 2022. do 2026., započevši opsežnim crtežima na otoku i postupno se razvijajući kroz crtež i slikarstvo u četiri međusobno povezana ciklusa koji zajedno čine izložbu What Remains Between.
Njezin je rad predstavljen na samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj, Italiji, Njemačkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Sjedinjenim Američkim Državama i drugdje, uključujući izložbe u Muzeju Mimara i Muzeju grada Splita, kao i predstavljanja u Milanu, Zagrebu i na Siciliji.
Život na više adresa
Lovreković živi i radi između Sicilije, Hrvatske i Njemačke.
– Ne osjećam se podijeljena između zemalja. Osjećam se sastavljena od njih.
Svako mjesto u kojem sam živjela promijenilo me, ali nijedno nije zamijenilo drugo. Istu stvar primjećujem u svojim slikama. Moj se rad razvijao na vrlo sličan način: ranija otkrića nisu odbačena. Ostaju prisutna i dopuštam im da koegzistiraju. Ništa nije potpuno izbrisano. Novi slojevi samo mijenjaju odnos između onoga što je već bilo prisutno i onoga što dolazi poslije – navodi Lovreković, dodajući:
– Godinama sam svoj rad opisivala kao redukciju. Danas preferiram drugu riječ: destilacija. Redukcija uklanja. Destilacija koncentrira. Kad slikam, ne želim nužno manje. Želim samo ono što se još uvijek čini nužnim.
Povjesničar umjetnosti dr. sc. Joško Belamarić ističe:
– Što ostaje između onoga što prepoznajemo i onoga što tek naslućujemo? Između materije i vibracije, arhitekture i prirode, prisutnosti i odsutnosti. Između onoga što se mijenja i onoga što, unatoč promjeni, ostaje. To je tema četiriju ulančanih ciklusa Petre Lovreković koje je razvijala između 2022. i 2026. godine, najvećim dijelom tijekom dugih boravaka na Siciliji, u procesu postupne transformacije vidljivog iskustva u autonomni slikarski jezik. Sicilija pritom nije tretirana kao motiv ili dokumentarna tema, nego kao početna točka istraživanja struktura koje se nalaze ispod pojavnosti mjesta: ritma, slojevitosti, pritiska, erozije i vibracije. To istraživanje je na kraju preraslo u nešto elementarno, u čisti odnos svjetla i materije, u slikarstvo mediteranskog raspoloženja koje više ne treba ime otoka da bi se prepoznalo kao njegov izdanak – primjećuje Belamarić.
– Platna Petre Lovreković nalikuju gradovima kakve pamtimo iz djetinjstva, u sjećanjima koja su uvijek nepotpuna, uvijek sastavljena od slojeva koje smo, nesvjesno, tijekom godina prekrivali novima. Kao što se u tom sjećanju jedna kuća pretvara u drugu, jedan glas posuđuje boju drugome, pa na kraju više ne znamo je li ono čega se sjećamo doista postojalo ili smo ga, iz same čežnje za njim, izmislili. Ipak, svaka njezina slika čuva dokaz da je prizor jednom postojao. What Remains Between ne predstavlja samo kronologiju promjene umjetničkog rukopisa. Izložbu je moguće promatrati kao istraživanje procesa u kojem slika postupno prestaje biti prikaz određene geografije i postaje prostor iskustva – zaključuje Joško Belamarić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....