Ove godine puno će se spominjati Jakov Gotovac, jedan od najvećih hrvatskih skladatelja koji se prije 130 godina rodio u Splitu, a kad se spomene Gotovac, prva asocijacija koja se vezuje za njegovo ime je "Ero s onoga svijeta".
Najizvođenija i najdugovječnija operna predstava u Hrvatskoj, koja od praizvedbe u zagrebačkom HNK-u 1935. godine gotovo ne silazi s repertoara nacionalnih kazališnih kuća. U Splitu se izvodi od 1952. godine, uvijek jednako omiljena kod publike, a naročito njena ljetna izvedba u Vrlici.
Mnogi su splitski pjevači zapamćeni po ulozi Miće, Đule, Marka, Dome, Sime, Čobančeta, ali slabo je poznato da je u toj operi plesao i jedan od najtalentiranijih hajdukovaca u njegovoj dugoj povijesti – veliki Vladimir Beara!
Spretan poput mačke
Naime, čuveno Završno kolo u "Eri" plešu članovi splitskog "Jedinstva", a preko tog kulturno-umjetničkog društva, odnosno preko prijateljstva sa koreografom, pedagogom i njegovim nezaboravnim umjetničkim voditeljem Brankom Šegovićem i Beara je dospio u folklor.
Navodno je briljantni golman – a radi se o 50-im godinama prošlog stoljeća – dobio suspenziju u Hajduka i jedno vrijeme nije ni igrao, ni trenirao, čekajući što će dalje biti s njim.
Šegović ga je – kaže legenda – pozvao jer je bio izuzetno spretan, kažu "poput mačke", i nagovorio ga da dođe plesati u "Jedinstva", kad ionako nema ništa drugo pametnije raditi. A potražnja za plesačima je uvijek bila velika, pa bi se nedostatak muškaraca koji se znaju kretati uz muziku nadoknađivao među amaterima u folkloru "Jedinstva". Odmah u susjedstvu zgrade kazališta.
I tako je legendarni golman pristao i nastupao na pozornici splitskog HNK-a iako – nije to dugo trajalo. Možda nekoliko mjeseci. Ipak se stvar s klubom raščistila, pa se golman, koji je osigurao mjesto u povijesti braneći za reprezentaciju "ostataka svijeta" protiv Engleza u Londonu 1953. godine, vratio na teren kraj Plinare.
Sve to ispričao nam je Emin Sarajlić, predsjednik "Jedinstva", koji zna mnoge štorije vezane za društvo u kojem su surađivali, naravno, i mnogi poznati Splićani kroz 106 godina njegova djelovanja.
Pa se sjeća i stihova koje su Hajdukovi navijači sklepali za tu priliku:
"Na vratima Ero stoji, nikoga se on ne boji.
Jak je, tresan, čil je, zdrav, čuva branku baš ka lav.
Čak ga i FIFA traži, pa ga sa Londre draži.
Jer kad hoće da briljira, za golmana Eru bira!"
Pomoglo mu u karijeri
Od Splićana koji su zapamtili tu Bearinu umjetničku epizodu smo čuli i da mu svlačionica nije dala mira, nije se mogao spasiti od viceva. "Mandrili" su ga uhvatili u đir. Zafrkavalo ga se "nisam zna da je čikolatin", a to je značilo ono što nekorektno još i danas prišivaju muškarcima koji plešu. Nije to bilo, kao, za prave "muške".
A za Vladimira Bearu je ostalo zapamćeno da je i inače svojim finim manirima i ponašanjem odudarao od prosječnog, pomalo grezog "u se i na se" Hajdukova nogometaša. Bio je jako pristojan, priča se i danas.
Također, Emin Sarajlić prepričat će nam da je u jednom televizijskom intervjuu Vladimir Beara kazao da mu je folklorno iskustvo pomoglo u golmanskoj karijeri. Da mu je pomoglo da bude još bolji vratar.
Izjavio je da je plešući dobio osjećaj za ritam, za prostor i tko će ga sad znati je li baš zbog plesne koreografije i uspješnosti na kazališnoj pozornici postao vratar svjetske klase?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....