Znanstvenik koji je doživio kliničku smrt od punih sedam minuta podijelio je potpuno drugačiju verziju onoga što se događa kada umremo, inzistirajući na tome da poznato "bijelo svjetlo" nije ništa drugo nego umirujuća priča koju mozak sam sebi priča kako bi si olakšao prijelaz.
Riječ je o akademiku s doktoratom i više od četrdeset godina iskustva u astrofizici, koji je na društvenoj mreži Reddit opisao svoje nesvakidašnje iskustvo. Sve je započelo kada je hitno prevezen u bolnicu zbog iznenadnih problema s disanjem, gdje su mu liječnici po dolasku dijagnosticirali krvarenje u plućima, prenose Mirror i Net.hr.
Njegovo se stanje u bolnici počelo naglo pogoršavati, što je dovelo do teškog srčanog udara zbog kojeg je ostao bez pulsa. Liječnici su se borili za njegov život i, kako je kasnije saznao, trebalo im je punih sedam minuta da mu ponovno pokrenu srce.
"Liječnicima je trebalo sedam minuta da mi ponovno pokrenu srce", napisao je. "Tijekom tog vremena, zbog nedostatka kisika u mozgu, doživio sam i moždani udar."
Kada se napokon probudio, osjećao se kao da dva duga dana naizmjenično tone u nesvijest i budi se iz nje. Bilo mu je teško povezati vlastiti unutarnji osjećaj za vrijeme s onim što se događalo oko njega.
nije vidio tunel nego nešto daleko apstraktnije
Unatoč traumatičnom događaju, ovo ga je iskustvo, kako tvrdi, u potpunosti oslobodilo straha od umiranja.
"Ne bojim se umiranja, nimalo. Bojim se onoga što mu prethodi, naravno, ali priroda umiranje čini lakim", napisao je na Redditu.
Tijekom tih sedam minuta nije vidio tunel, anđele niti bilo što slično što se često spominje u iskustvima bliske smrti. Umjesto toga, ono što je vidio bilo je daleko apstraktnije.
"Vidio sam niz od tri ovalne elipse, jednu po jednu, kako lebde u crnom prostoru", objasnio je.
Tvrdio je da se svaki oblik pojavio zasebno. Prva elipsa bila je ispunjena prizorima krajolika.
"Na unutarnjoj i vanjskoj površini prve elipse vidio sam planine, potoke, šume i oblake. U početku su bili prekrasni, ali onda su se počeli kvariti jer su boje poprimile žućkastu nijansu", opisao je.
Ta je slika izblijedjela i zamijenilo ju je nešto uznemirujuće. "Bio je to užareni prsten od željeza, toliko vruć da su se komadići željeza polako s njega opadali." Također se sjeća neobičnog metalnog mirisa, za kojeg je kasnije shvatio da bi mogao biti povezan s krvlju i ozljedama dok se njegovo tijelo gasilo.
‘prekrasni oblaci svijetloružičaste i plave boje‘
Posljednja slika pojavila se upravo u trenutku kada mu se srce ponovno pokrenulo. "Prizor se razvedrio i otkrio treću elipsu prekrivenu prekrasnim oblacima svijetloružičaste i plave boje, poput najljepšeg izlaska ili zalaska sunca. Vjerujem da je to trenutak kada mi je srce ponovno počelo kucati.", napisao je, kako. ""
Zanimljivo je da njegov zaključak nije bio utemeljen na mistici ili nepoznatom, već na znanosti. Smatra da su oblici koje je vidio bili pod utjecajem onoga na što mu je mozak bio usredotočen neposredno prije nego što se srušio. U to je vrijeme, naime, proučavao rad njemačkog astronoma Johannesa Keplera i bio je duboko zaokupljen razumijevanjem zašto su planetarne orbite eliptične, a ne kružne.
"Kada su mi danima kasnije rekli za srčani zastoj i moždani udar, sve je počelo imati smisla", objasnio je. "Mislim da umiranje odražava ono što je u tom trenutku najpristupačnije u vašem umu. Vaš um vam o tome ispriča priču."
Bio je jasan oko onoga što nije doživio. "To je sve što sam vidio. Nema tunela svjetlosti ni sretnih preminulih članova obitelji koji me dočekuju. Mislim da je to sanjarenje." Tijekom cijelog iskušenja, rekao je, nikada nije osjetio strah. "Bio sam samo ravnodušan promatrač."
Njegova priča nudi fascinantan uvid u to kako mozak, čak i na rubu života, pokušava stvoriti smisao koristeći se poznatim konceptima i sjećanjima, pretvarajući potencijalno zastrašujući događaj u apstraktno i osobno putovanje, prenose Mirror i Net.hr..
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....