Mario Vargas Llosa, nedavno preminula literarna legenda, imao je romantičan život posve dostojan svojih lepršavih romana. Najprije je, još u ranoj mladosti, sablaznio obitelj oženivši svoju 12 godina stariju tetku. Fatalnu tetku je potom napustio radi znatno mlađe prve rodice. Oženio je naposljetku tu sestričnu i brak s njom mu je potrajao punih 50 godina, no radi nje se s najboljim dotadašnjim prijateljem, kumom i vječitim književnim rivalom Gabrielom Garciom Marquezom, potukao do krvi na skandaloznoj premijeri u Meksiku. Vječiti zavodnik, ali i prekaljeni javni moralizator te oštar kritičar ‘civilizacije spektakla‘, bio je paralelno u brojnim drugim kontroverznim vezama. Između ostaloga, i sa slavnom novinarkom španjolskog tračerskog časopisa Hola!, te bivšom ženom pjevača Julia Iglesiasa.
Kratak i buran brak Ernesta Vargasa i Dore Llose ostavio je očito dubok trag na psihi njihovog jedinca. Piščevi roditelji rastali su se samo pet mjeseci nakon vjenčanja, još prije nego što im se rodilo dijete. Mali Mario odrastao je uz majčinu obitelj, dugo vjerujući da mu je otac mrtav. Puno kasnije, već sjedokos, Nobelovac je napisao da je brak njegovih roditelja propao zbog očeva socijalnog kompleksa, njegovog osjećaja inferiornosti naspram javnog ugleda majčine familije. S obzirom na takvu pozadinu njegova odrastanja, i ne čudi da je Vargas Llosa dugo tražio ljubav samo unutar vlastite obitelji.
U dobi od samo 19 godina zaljubio se u Juliju Urquidi, rođenu sestru svoje bliske tete Olge. “Teta Julia“, kako ju je zvao, bila je 12 godina starija od njega, ali i netom razvedena, kad se na odmoru u peruanskom glavnom gradu Limi seksualno spetljala s netijakom. Tajili su aferu nekoliko mjeseci, no kad je Ernesto Vargas saznao za sablazan zaprijetio je sinu da će ga ubiti kao zeca ako odmah ne razriješi tu sramotnu situaciju. Mladi Mario je bio na drugoj godini studija i netom je objavio prvih par priča u književnim časopisima. Par je naposljetku pobjegao i tajno se vjenčao u peruanskom obalnom gradu Grocio Prado: gradonačelnik, lokalni ribar i slučajni prolaznik bili su im svjedoci tijekom obreda. Bez novca i podrške rodbine, mladenci su vjenčanje proslavili bocom Coca Cole.
Kad su se nakon nekog vremena vratili u Limu, netijaka i tetku su obitelji Vargas i Llosa svim sredstvima i uporno pokušavale razdvojiti. Preselili su se zato u Pariz, gdje je Mario nastavio studirati i pisati. Julia je snažno poticala njegov književni poziv, no veliku strast je s vremenom ipak zamijenila kućna rutina. Romantična veza počela se brzo urušavati kad je Vargas Llosa za parišku podstanarku dobio svoju prvu rođakinju Patriciu Llosu Urquidi. On je imao 25 godina i završavao je prvi roman, a ona je imala samo 16 godina i pohađala je tečajeve francuske kulture na Sorboni. Nepune tri godine kasnije, pisac se rastao od tetke Julije kako bi se oženio sestričnom Patricijom.
Priča o ovom ljubavnom trokutu dobila je čak dvije književne verzije: najprije je 1977. Vargas Llosa objavio ‘Tetu Juliju i piskaralo‘, roman inspiriran vlastitom ljubavnom pričom. Šest godina kasnije i “teta Julia“ je odgovorila ispovjednom novelom ‘Što Vargas Llosa nije ispričao‘, a u kojoj je opisala sve nedaće svog bračnog života s nepopravljivim ženskarom. Llosa je kasnije izrealativizirao obje verzije, kazavši da su i jedna i druga prepune izmišljotina i pretjerivanja.
No, Mario Vargas i njegova sestrična Patricia Llosa na kraju su se ipak vjenčali i prve bračne godine proveli u Parizu, družeći se s piscima, revolucionarima i umjetnicima svoga vremena. Dobili su troje djece: Álvara (1966.); Gonzala (1967.) i Morganu (1974.) Brak je imao puno uspona i padova. Dvije godine nakon kćerina rođenja, 1976., Vargas Llosa se žestoko potukao i praktično zauvijek posvađao sa svojim dotadašnjim najboljim prijateljem, kolumbijskim romanopiscem Gabrielom Garcíom Márquezom. Nikad nije obznanjen pravi razlog njihova razlaza, no mnogi bliski literarnom dvojcu sugerirali su da je to bila Llosina supruga Patricia. Betonska šutnja između dvojice Nobelovaca potrajala je sve do Marquezove smrti.
Poput mnogih drugih latinoameričkih intelektualaca svog vremena, i Vargas Llosa je u mladosti bio ljevičar i marksist, te veliki pobornik Fidela Castra i kubanske revolucije. S vremenom je postupno hladio svoje političke emocije prema kubanskome režimu, naročito otkad je Castro zatočio kubanskog pjesnika Heberta Padillu zbog verbalnoga delikta. No, nakon svađe i javne tuče sa svojim izrazito lijevim prijateljem Gabrielom Garciom Marquezom, Mario Vargas Llosa demonstrativno politički naglo skreće udesno. Počinje obožavati Margaret Thatcher i njezin ekonomski liberalizam, čak se ispred bloka desnog centra 1990. neuspješno kandidira na predsjedničkim izborima u Peruu. Je li svemu tome doprinijela svađa s Marquezom oko supruge i rođakinje Patricije?
Meksički fotoreporter Rodrigo Moya, blizak Marquezov prijatelj, tek je 2007. objavio crno-bijele fotografije koje je napravio još davne 1976. Prikazivale su Marqueza s posjekotinama na nosu, modricom na oku i smrtno ozbiljnog izraza lica na filmskoj premijeri u Mexico Cityju na kojoj se sukobio s kumom Llosom. Ugledavši ga u predvorju, pokušao ga je prostodušno zagrliti, no peruanski pisac ga je iznenada udario šakom u glavu.
‘Kako se usuđuješ prići mi nakon što si ono učinio Patriciji u Barceloni?‘ - uzviknuo je pritom Vargas Llosa. Premda su Marquezu potom nosili krvave šnicele iz obližnjih mesnica da ih stavi na otekline - i premda se brzo pročula vijest da su se nestori svjetske književnosti, dugogodišnji prijatelji i kumovi potukli na šake zbog žena – pisci su svojom slavom i utjecajem naknadno prilično uspjeli zataškati stvar. Obojica su tajnu o svom sukobu odnijeli u grob, te samo njihove supruge još znaju što je točno prethodilo javnom obračunu.
Neke od teorija koje su naknadno kružile po medijima tvrdile su da im je prijateljstvo puklo zbog dugogodišnje profesionalne ljubomore, pa i različitih političkih stavova. No, najdetaljnija glasina je govorila o tobožnjem seksualnom incidentu iz vremena kad su obje obitelji živjele u Barceloni. Vargas Llosa tad je navodno bio privremeno napustio svoju suprugu Patriciju i djecu zbog fatalne švedske stjuardese te se na neko vrijeme preselio u Stockholm. Njegova rodica i supruga Patricia tada je, prema kuloarima, bila potražila utjehu u naručju njegova velikog prijatelja i literarnog rivala koji joj je pritom još navodno savjetovao i da se razvede. Kad se Vargas Llosa vratio Patriciji, ona mu je sve to priznala i potanko ispričala, pa je cijeli rašomon završio šaketanjem dvojice književnih bardova u Meksiku.
Na dodjeli Nobelove nagrade 2010. godine Vargas Llosa se u suzama zahvaljivao svojoj ženi i rođakinji Patriciji na životnom supatništvu. „Bez nje bi moj život bio običan kaotični vrtlog“, ridao je Nobelovac. U svibnju 2015. u New Yorku su potom spektakularno proslavili svoj zlatni pir, 50. godišnjicu braka. No, samo nekoliko dana kasnije tračerska štampa objavila je fotografije Llose s dugogodišnjom ljubavnicom Isabel Preysler, bivšom suprugom Julia Iglesiasa i novinarkom bulevarskih španjolskih magazina. Tračerske novine pisale su da se dugogodišnji bračni par Llosa već razveo i da pisac sad živi s novom slavnom partenericom.
Pisac koji je u svojim djelima efektno osuđivao svaku trivijalizaciju umjetnosti te ogorčeno komentirao pogubni društveni uspon senzacionalističkog i neozbiljnog novinarstva, naposljetku je i sam postao jedna od vodećih figura tog trenda. Njegova veza s Preyslerovom, u stopu praćena reflektorima, objektivima i jeftinim medijskim rečenicama, prijetila je posve ukaljati njegov literarni prestiž.
Ostarjeli zavodnik shvatio je nakon par godina neprikladnost takvog života. Ipak je bio čovjek od pisane riječi, a ne od show-businessa. Vratio se dugogodišnjoj supruzi Patriciji, ‘rođakinji prkosnog nosa i nepopustljivog karaktera‘ te joj posvetio svoj zadnji roman. U njezinom je naručju i preminuo prije četiri dana, u svom peruanskom domu u Limi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....