Kao i danas, ljudi su i u davnim vremenima željeli znati kako ostvariti dug i zdrav život; još u antičko doba među Grcima i Rimljanima kružile su priče o dalekim narodima čiji su pripadnici dugovječni i navodno mogu poživjeti više od sto godina.
Grčki pisac i esejist Lukijan, koji je živio između 120. i 180. godine nove ere, bilježi zanimljive priče o takvim narodima.
„Postoje čitavi narodi koji žive izuzetno dugo, poput Sera, odnosno Kineza, za koje se govori da doživljavaju i do tristo godina. Neki njihovu dugovječnost pripisuju klimi, drugi zemljištu, a treći prehrambenim navikama, jer kažu da ovaj narod pije isključivo vodu.“
On dalje navodi i druge primjere poticajne za dugovječnost.
„Za ljude sa Atosa kaže se da žive i do 130 godina, dok se za Haldejce tvrdi da često dožive više od sto godina, a da pritom jedu ječmeni kruh kako bi sačuvali oštar vid.“
Bez obzira na to koliko su ove priče bile točne, jasno je da su i stari Grci i Rimljani razmišljali o tome kako produljiti život i očuvati zdravlje.
Jedan od najpoznatijih antičkih liječnika, Galen, koji je živio između 129. i 216. godine nove ere, pokušavao je pronaći odgovore promatrajući ljude koji su doživjeli duboku starost. U svojim zapisima opisuje dvije osobe koje je osobno poznavao u Rimu, i koje su živjele veoma dugo.
Prvi je bio gramatik po imenu Telef, učenjak koji je predavao gramatiku i jezik. Telef je, prema Galenovim zapisima, doživio skoro sto godina.
Njegova prehrana bila je veoma jednostavna. Jeo je tri puta dnevno, a prvi obrok sastojao se od kaše kuhane u vodi, u koju je dodavao sirovi med najbolje kakvoće. To mu je, kako je Galen zapisao, bilo sasvim dovoljno za početak dana.
Glavni obrok uzimao je u poslijepodnevnim satima. Najpre bi jeo povrće, a zatim bi probao ribu ili meso. Navečer je jeo skromno, uglavnom kruh koji bi namočio razblaženim (razvodnjenim) vinom.
Telef je imao i neke navike koje bi danas mnogima delovale neobično. Svakodnevno je prakticirao masažu maslinovim uljem, ali se nije često kupao. Zimi bi se kupao samo dvaput mjesečno, ljeti četiri puta, dok bi u prijelaznim godišnjim dobima kupanje prakticirao tri puta na mjesec. U danima kad se nije kupao, tijelo bi izjutra masirao uljem.
Druga osoba koju Galen pominje bio je liječnik po imenu Antioh, koji je doživio više od osamdeset godina, što je u to vrijeme bila duboka starost.
I njegova prehrana bila je jdnostavna: izjutra je obično jeo prepečeni kruh sa medom. Za ručak bi najčešće jeo ribu, naročito onu ulovljenu oko stijena ili u dubokom moru, dok bi večera također bila skromna - sastojala se od kaše sa oksimelom, mješavinom octa i meda, ili od mesa uz jednostavan umak. K tomu, Antioh je svakog jutra šetao. Ponekad bi se vozio kočijom, a ponekad bi ga sluge nosile u nosiljci kroz grad, što je također smatrano oblikom kretanja i aktivnosti.
Galen naglašava da je Antioh redovno radio vježbe koje su bile primjerene starijim ljudima, a ujutro bi (takođe nakon masaže uljem) lagano hodao i radio blage vježbe koje nisu previše opterećivale tijelo. Sve je bilo prilagođeno njegovim godinama i fizičkoj snazi, a Galen zaključuje da je upravo takav način života omogućio Antiohu da do kraja svog vijeka ostane zdrav, priseban i pokretan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....