Češki stručnjak u Splitu otkrio što su jeli stari Slaveni: Germani su bili na svinjetini, a mi na jelu koje je danas hit

Širenje Slavena jedno je od najznačajnijih, ali i najmanje shvaćenih razdoblja europske povijesti. Od 6. stoljeća Slaveni se pojavljuju u bizantskim i zapadnim izvorima, naseljavajući prostor od Baltika do Balkana i od Labe do Volge. Za razliku od poznatih germanskih migracija, Slaveni nisu ostavili bogate arheološke i pisane tragove — spaljivali su mrtve, gradili jednostavne kuće i nisu imali vlastitu pismenost stoljećima.

S rezultatima najnovijih arheoloških istraživanja o ranim Slavenima javnost će upoznati sudionici međunarodnog znanstvenog skupa "7. Dani Stjepana Gunjače" koje će se održati od 5. do 8. studenog u Staroj gradskoj vijećnici u Splitu. Više od 50 izlagača iz Hrvatske, BiH, Srbije, Slovenije, Češke, Slovačke, Mađarske i Rumunjske svojim će istraživanjima upotpunjavati mozaik nepoznanica o događajima na evropskom kontinentu nakon pada Zapadnog Rimskog carstva, na kraju kasnoantičkog razdoblja i početkom srednjeg vijeka.

Fleksibilne zajednice

O razdoblju povijesti za koji se pretpostavlja da su ga obilježili masovni valovi "barbarskih" skupina koje su napustile svoje izvorne domovine i preselili se drugdje diljem Europe te velikih kulturnih, društvenih i demografskih previranja.

Duje Klarić/Cropix

Prema studiji objavljenoj u ‘Nature‘ i u ‘Genome Biology‘, analiza genoma više od 550 ljudskih ostataka pokazuje da su između 6. i 8. stoljeća istočna Njemačka, Poljska/Ukrajina i sjeverni Balkan doživjeli veliku smjenu stanovništva, pri čemu više od 80 posto potječe od doseljenika iz istočne Europe.

Dok je na sjeveru gotovo u potpunosti došlo do zamjene stanovništva, područja Balkana pokazuju miješanje doseljenika i lokalnih zajednica — raznolikost koja je prisutna i danas.

Međunarodni tim HistoGenes konzorcija donosi prve sveobuhvatne genetske dokaze koji pokazuju da je slavensko širenje prvenstveno bilo demografski pokret, ljudi su se doseljavali, a umjesto vojnih osvajanja, Slaveni su stvarali fleksibilne zajednice zasnovane na proširenim obiteljima i rodbinskim vezama. Selile su se cijele zajednice, a i muškarci i žene utjecali su na genetičku sliku novih društava.

U Hrvatskoj miješanje je bilo blaže — novi doseljenici koegzistirali su s lokalnim stanovništvom, stvarajući raznolike zajednice u kojima su se stariji i novi društveni obrasci prepletali.

Genetski podaci upućuju na njihovo podrijetlo s područja od južne Bjelorusije do središnje Ukrajine, što se poklapa s ranijim lingvističkim i arheološkim pretpostavkama.

Analiza organskih ostataka

Novi rezultati arheoloških istraživanja pokazuju da se nakon seobe promijenio način života stanovnika srednje Evrope, primjerice Slaveni i Germani razlikovali su se ne samo genetski, već i po prehrani.

Slaveni su u srednjem vijeku konzumirali mlijeko, proso i med – kašu od prosa, a Germani su preferirali svinjetinu.

Do ovog zaključka došlo se na temelju opsežnih analiza ostataka hrane sačuvanih u ulomcima keramičkih posuda i kostima životinja koje su tada bile konzumirane. Međunarodno istraživanje je vodio Jiří Macháček, voditelj Odsjeka za arheologiju i muzeologiju Masarykova sveučilišta u Brnu, koji će imati o tome izlaganje u Splitu, u organizaciji Muzeja hrvatskih arheoliških spomenika Split.

Na skupu su se okupili domaći i svjetski stručnjaci

Duje Klarić/Cropix

- Popularnost prosa i prosene kaše dugo je potrajala među Slavenima. Čak i u razdoblju Velike Moravske, prve protodržavne tvorevine zapadnih Slavena u 9. stoljeću, cijelo je stanovništvo – uključujući i veliku moravsku elitu – konzumiralo proso u velikim količinama.

Hrana i kulinarske prakse smatraju se važnim kulturnim obilježjima koja razlikuju različite društvene, vjerske ili etničke skupine - objasnit će Macháček, dodajući da je to vidljivo iz analize izotopa ugljika u ljudskim kostima, budući da proso, kao specifična kultura, ostavlja prepoznatljiv signal.

Ostaci hrane koji su se kuhali u posudama – od kojih su do danas preživjeli samo manji ulomci – mogu se i precizno datirati.

Znanstvenici su sastav prehrane utvrđivali analizom organskih ostataka, prvenstveno lipida, masti, čije su se molekule sačuvale stoljećima u stijenkama keramičkih posuda koje su se koristile za kuhanje. Pokazalo se da su doseljenici iz sjeveroistočne Europe, koje danas prepoznajemo kao Slavene, preferirali namirnice od kojih su vjerojatno pripremali kašu.

Fascinantna znanost

- Fascinantno je što današnja znanost može otkriti. Na temelju nekoliko molekula hrane sačuvanih u ulomcima posuda i kostima konzumiranih životinja, pomoću radiokarbonske metode možemo utvrditi da se promjena načina života koju su donijeli doseljenici s istoka dogodila između 560. i 600. godine. Tada su nam se pridružili ljudi čiji su potomci govorili slavenskim jezicima i koji su, generacijama, uživali u kaši s medom - rekao je Macháček.

Duje Klarić/Cropix

Prema Macháčeku, arheologija i prirodne znanosti s kojima surađuje pokazuju kako je oblikovana današnja Europa – u razdoblju kada su se nakon pada Rimskog Carstva značajno promijenili sastav europskog stanovništva i njegov način života. Zahvaljujući novim istraživanjima, provedenima između ostalog kroz projekt RES-HUM, danas znamo znatno više o ranosrednjovjekovnim Slavenima nego ikada prije.