Otkako je sagrađen 1972., Vjesnikov neboder postao je jedna od omiljenih zgrada u Zagrebu. Visok 67 metara, sa svojih je 16 katova promijenio zagrebačku vizuru, a ponajprije onu kvarta Cvjetno naselje u kojem se nalazi, na križanju Savske ceste i Slavonske avenije.
Glavni orijentir u tom dijelu grada, godinama je bio i simbol novinarstva kao utočište kultnih redakcija. U kasnim večernjim satima 17. studenoga, tu je dugačku i kompleksnu povijest progutala vatra.
I dok je posljednjih godina Vjesnik bio promatran kao zapuštena zgrada, prije više od 50 godina, u pitanju je bio simbol napretka, piše Gloria. Davne 1956. raspisan je prvi natječaj za izgradnju poslovnog objekta na ovoj adresi, a 16 godina kasnije otvorena su vrata Vjesnikova nebodera, koji je projektirao arhitekt Antun Ulrich.
Bečki student
Rođen u Zagrebu 24. rujna 1902., gdje je i preminuo 27. ožujka 1998., za svojeg je života uvelike utjecao na zagrebačku vizuru, pa je i za svoj rad dobio niz stručnih priznanja i nagrada, među kojima se posebno ističu nagrade "Viktor Kovačić" i "Vladimir Nazor" za životno djelo.
Sin galerista i skupljača umjetnina Antuna Ulricha starijeg, svoje je zanimanje za arhitekturu pokazivao već u mladim danima, kad je upisao Srednju tehničku školu, koju je završio 1921. u Zagrebu. Tamo je ključna osoba za njegovu daljnju formaciju bio profesor Vjekoslav Bastl, koji je pripadao drugoj generaciji zagrebačkih arhitekata školovanih u Beču.
Nakon toga, i sam Ulrich odlazi u Beč na daljnji studij, što se pokazalo krucijalnim za njegov daljnji profesionalni razvoj. Tamo je s 23 godine upisao Kunstgewerbeschule, koja kasnije postaje Visoka škola za primijenjenu umjetnost (Hochschule für angewandte Kunst) te učio u klasi profesora Josefa Hoffmanna.
S Juranovićem otvara biro
Sa 27 godina završava Visoku školu te se ubrzo vraća u Zagreb, gdje se zapošljava u novoosnovanom Odsjeku za regulaciju grada, a 1942. osniva s Vladimirom Juranovićem privatni arhitektonski biro.
Većinu svojeg profesionalnog života provodi u Zagrebu, uz pauzu od četiri godine, kad je od 1949. do 1953. živio u Skoplju, gdje je bio profesor na Tehničkom fakultetu. Nakon toga, Ulrich se vratio u Zagreb gdje je do umirovljenja vodio projektni biro Ulrich.
Njegov potpis stoji iza brojnih projekata koji su i dandanas u pogonu, poput osnovne škole u Hercegovačkoj ulici u Zagrebu, vojne bolnice u Splitu, stambeno-poslovne zgrade na Preradovićevu trgu 5 u samom centru Zagreba, a od 1936. do 1941. surađivao je i sa Stankom Kliskom i Vladimirom Juranovićem na izgradnji bolnice "Rebro".
Predstavnik zagrebačke moderne
Ulrich je jedan od glavnih predstavnika zagrebačke moderne arhitekture, a Vjesnikov neboder jedno je od njegovih velebnih izdanja. Sam neboder gradio se 12 godina, od 1960. do 1972., a u ono je vrijeme bio jedinstven u ovom dijelu Europe, piše Gloria.
Prvenstveno se isticao zahvaljujući zanimljivoj staklenoj fasadi smeđe i narančaste boje. U pitanju je bila specijalna vrsta stakla koja su u ovoj izvedbi odbijala veći dio toplinskih zraka, dok je svjetlo moglo gotovo nesmetano prolaziti. Tada, jedina zgrada s tako modernom fasadom nalazila se u Švicarskoj, u gradu Lausanne.
Sama poslovna zgrada sastoji se od baze, u kojoj je smješten tehnološki proces, i vertikalnog uredskog volumena gdje su se na 16 katova nalazile brojne redakcije. Osim što je sam izgled i način izgradnje bio moderan, unutar nebodera nalazile su se brojne inovacije, poput pneumatske pošte.
U pitanju je sustav koji je kroz 350 metara cijevi povezivao redakcije, stenodaktilo servis, tiskaru i ostale funkcije novinske proizvodnje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....