U Berlinu ili Münchenu lako biste mogli naići na poznatu sliku balkanske svadbe: goste koji plešu do zore, tamburaše i melodije koje diraju u srce. No među izvođačima rijetko ćete vidjeti nekoga tko nije rođen na Balkanu, a opet toliko živi i diše tu glazbu. Upravo takva je crnkinja koja već godinama nastupa na hrvatskim i regionalnim svadbama u Njemačkoj, unoseći dušu u svaku pjesmu koju izvede. Esther je 30-godišnja pjevačica iz Düsseldorfa u Njemačkoj. Bez ijednog balkanskog korijena, zaljubila se u našu glazbu, posebno u pjesme Olivera Dragojevića i Nine Badrić, i od toga napravila svoj životni poziv.
Njezina glazbena priča počela je vrlo rano.
"Pjevanje je oduvijek bilo dio mene. S vremenom sam počela nastupati na raznim događanjima, a svadbe su se same nametnule kao prirodan put jer su toliko emotivne i osobne. Nastupi u Njemačkoj razvili su se organski, kroz preporuke i iskustvo", objašnjava. Iako su prve izvedbe balkanskih pjesama bile izazovne, reakcije publike dale su joj ogromnu sigurnost.
"Sjećam se prvog puta kad sam pjevala balkansku pjesmu. Bilo je uzbudljivo, ali i pomalo zastrašujuće jer sam stvarno htjela odati priznanje toj glazbi i kulturi. Reakcija je bila nevjerojatno topla i emotivna, što mi je dalo puno samopouzdanja."
Privlačnost hrvatske i regionalne glazbe za nju nije bila planirana, jednostavno je osjećala duboku emocionalnu povezanost. "Već sam bila okružena hrvatskom glazbom kroz svoj osobni okoliš, a jedna pjesma Olivera Dragojevića jednostavno mi nije izlazila iz glave. To je zapravo postala prva pjesma koju sam ikad otpjevala na hrvatskom. Taj trenutak mi je stvarno ostao urezan u sjećanje", priznaje.
Osim glazbe, Esther za Hrvatsku veže i ljubav.
"Moj suprug je Hrvat, moja djeca su dijelom Hrvati, pa je ta povezanost duboko ukorijenjena i u mom osobnom životu. Definitivno želim nastaviti rasti u tom smjeru, kako umjetnički, tako i osobno."
Izvođenje pjesama na jeziku koji nije materinji donosi posebne emocije. "Osjećaj je vrlo poseban. Iako nije moj materinji jezik, duboko se povezujem s emocijom i značenjem stihova, što moje izvedbe čini još svjesnijima i intenzivnijima."
Ipak, naučiti pravilno izgovor i razumjeti značenje svake pjesme nije jednostavno.
"Definitivno je izazovno, posebno izgovor. Morala sam pažljivo slušati, puno vježbati i stvarno razumjeti značenje svake pjesme. Ali taj proces mi je puno pomogao da rastem kao umjetnica."
Njezina povezanost s glazbom ide daleko iznad profesionalnog interesa.
"To je definitivno dublje od pukog posla. Slušam puno hrvatsku i regionalnu glazbu i osjećam vrlo snažnu emotivnu povezanost, posebno sa songwritingom i dubinom glazbe." Posebno joj u srcu ostaju pjesme Olivera Dragojevića i Nine Badrić, jer, kako kaže, dolaze iz sličnog duhovnog i emocionalnog svijeta kao i ona sama.
Publika na svadbama obično reagira iznenađeno, ali vrlo brzo i emotivno.
"Ljudi su obično iznenađeni na početku, ali vrlo brzo postanu emotivni i stvarno osjećaju glazbu. To je za mene najljepši dio."
Mnoge izvedbe ostavile su nezaboravne trenutke, ponekad i suze u njezinim očima.
"Svadbe su pune emotivnih trenutaka – ljudi plaču, grle se, a ponekad i ja sama imam suze dok pjevam."
Iako nije bilo mnogo skepticizma ili stereotipa prema njoj, s vremenom se uvjerila da poštovanje i predanost glazbi nadilaze bilo kakve predrasude.
"Doživjela sam malo kritike, ali iskreno, vrlo ograničeno. Kultura i zajednica Balkana i Hrvatske su me dočekali vrlo toplo. Ljudi stvarno cijene što prihvaćam njihovu kulturu i dijelim je s poštovanjem."
Njezina priča je dokaz da glazba može povezati ljude bez obzira na jezik ili podrijetlo.
"Apsolutno. Glazba je jedan od najjačih načina za povezivanje ljudi. Iskusila sam mnogo trenutaka kada jezik nije bio važan – samo emocija."
Kroz glazbu je također naučila mnogo o balkanskoj kulturi, posebno o važnosti emocija, obitelji i zajedništva, što se snažno odražava u glazbi.
Naravno, izazova ne manjka.
"Najveći izazov je odati pravdu kulturi koja nije izvorno moja", priznaje. Ipak, humor i entuzijazam joj pomažu prevladati male jezične ili kulturne nesigurnosti.
"Uskoro ću imati svoj prvi nastup u Hrvatskoj, jako sam uzbuđena. Naravno, ne govorim savršeno jezik, pa su male pogreške vjerojatno neizbježne – ali vjerujem da će ljudi to primiti s toplinom i humorom."
Repertoar bira prema emociji i iskustvu, a pjesme koje "uvijek funkcioniraju" su one s kojima publika odmah poveže emociju. "Publika je vrlo emotivna, izražajna i energična. Atmosfera je intenzivna, vesela i puna života. U usporedbi s tim, njemačke svadbe su često malo rezerviranije", dodaje.
Za nju je važna autentičnost i dokazivanje da glazba ne poznaje granice podrijetla.
"Pokazuje da glazba nije ograničena podrijetlom ili pozadinom. Trebaš biti slobodan i birati ono s čime se povezuješ – ono što tvoje srce zaista osjeća. To je za mene autentičnost."
I u budućnosti planira nastaviti tim putem, kako profesionalno, tako i osobno, te razmišlja o snimanju vlastitih interpretacija i stvaranju originalne glazbe inspirirane balkanskom tradicijom.
"Glazba je o povezivanju, a ne o dopuštenju. Ako dolazi iz poštovanja i ljubavi, pripada svima."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....