Čuvenu ‘hiljadarku‘ nitko nikada nije uspio falsificirati. Za ženu na njoj su govorili da je najidealnija u Jugoslaviji

Sjećanja na Jugoslaviju mnogima bude osjećaj sretnijih i bezbrižnijih vremena, a predmeti koje ljudi i danas čuvaju imaju posebnu, ponajprije sentimentalnu, vrijednost. To su razne dekorativne sitnice, posuđe i kvalitetni proizvodi koje su nekada stvarale tvornice od Vardara do Triglava. U svijetu numizmatičara posebno su cijenjene stare novčanice s prepoznatljivim likovima koji su obilježili generacije. Prve papirnate jugoslavenske dinare izdala je Narodna banka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1920. godine, a najstarija iz međuratnog razdoblja je novčanica od 100 dinara, pravi raritet među kolekcionarima. Prve novčanice s oznakom "Narodna Republika Jugoslavija" (naziv SFRJ uveden je 1963.) nastale su 1944./45 piše Žena.rs. 

Starije generacije sigurno pamte likove koji su se pojavljivali na papirnom novcu. Najpoznatiji su Arif Heralić, ljevač iz Zenice, te rudar Alija Sirotanović. Arifov lik, koji je najprije krasio novčanicu od 1000 dinara, a kasnije zbog denominacije i redizajna onu od 10 dinara, fotografirao je Nikola Bibić 1954. godine. Popularni "som" trebao je prikazati sretnog i zadovoljnog radnika mlade jugoslavenske industrije, što Heralić u stvarnosti nikada nije bio.

Alija Sirotanović, rudar iz ugljenokopa Kreka, često je miješan s Arifom. U jednoj smjeni iskopao je 17 tona ugljena i nadmašio rekord sovjetskog rudara Alekseja Stahanova. Iako se to natjecanje odvijalo u vrijeme najvećih tenzija između Tita i Staljina, njegov se lik pojavio na novčanici od 20.000 dinara tek 1987. i ostao vrlo kratko, jer je povučena reformom Ante Markovića, podsjeća Dnevni avaz.

Tko je žena s najpoznatije jugoslavenske novčanice?

Idejno i likovno rješenje izradio je akademski slikar i grafički dizajner Andreja Milenković, svjetski priznati minijaturist i jedini profesionalni autor poštanskih markica SFRJ. Iz njegova studija potekli su i znak Beogradskog sajma, logotip OEBS-a u Beogradu, vizuali za Zimske OI u Saporu i Mediteranske igre u Splitu, kao i više od tri stotine grafičkih rješenja za domaće i međunarodne događaje. Bio je i predsjednik ULUPUDS-a.

Zanimljivo je da je u numizmatičkom svijetu "siva golubica" i danas prisutna. Na internetskim stranicama koje se bave prodajom starih novčanica redovito se pojavljuje, a njezina vrijednost približna je današnjem apoenu u dinarima. O čuvenoj "hiljadarki" postoji i legenda: tijekom 15 godina u opticaju navodno nikad nije falsificirana, jer je sastavljena od više od 40.000 linija sivih nijansi, prenosi Danas.rs. A tko je žena na njoj? To se dugo nije znalo.

Inspiraciju za lik djevojke koja drži grozd, dok se iza nje vidi kombajn u žetvi, Milenković je pronašao u svojoj supruzi Ružici. Satiričar Jovan Hadži-Kostić u jednoj je rubrici napisao da je dama s nove "hiljadarke" najidealnija žena Jugoslavije. Ružičin otac bio je poznati nogometaš i izbornik Milorad Arsenijević Balerina.

"O svemu tome nisam imala pojma. Pozirala sam Andreji uvjerena da će, kako je obećao, naslikati moj portret. Umjesto slike koju bih imala samo ja, dobila sam izmijenjeni lik na novčanici koju svatko može imati. Bilo mi je teško, no kasnije sam bila ponosna što je to njegovo djelo", ispričala je Ružica, prenosi Index.hr.

"Ljudi bi mi znali reći da ih na nekoga podsjećam. Nikad nisam htjela objašnjavati gdje su me to ‘vidjeli‘. Teško je ljudima objasniti, većina u novcu vidi samo vrijednost, ne i grafički izraz."

"Pobijedio sam u jakoj konkurenciji. Kad su me pitali čiji je to lik, rekao sam da je to lik obične, zdrave žene, seljanke. Tražio sam takav motiv jer je uvjet bio da predstavlja poljoprivredu, u skladu sa Zelenim planom. Na kraju sam modificirao lik svoje žene", govorio je Milenković, koji je preminuo 2005. godine.

Sjećamo se i druge "hiljadarke", izdane uoči Dana Republike 1975. godine. Vrlo brzo prozvana je "sivom golubicom" zbog svojih nijansi. Kada je izišla iz tiskare, vrijedila je 55 američkih dolara i u nju se klela cijela Jugoslavija. Kad je 1989. povučena iz opticaja, vrijedila je 10 para, nedovoljno i za kutiju šibica.