‘Derala se na mene, a nije mi ni platila‘... Profesori koji drže repeticije jadaju se što sve doživljavaju od roditelja

Sve više roditelja poseže za instrukcijama kao "brzim rješenjem" školskih problema, očekujući da će sat ili dva individualnog rada automatski donijeti dobre ocjene. Ako se to ne dogodi, krivnja se često svaljuje na instruktore. Plaćaju ih čak i za prisutnost uz dijete dok piše domaću zadaću koja se svodi na puko uvrštavanje brojeva u već pripremljene formule, pa i za rješavanje ispita tijekom nastave. Djecu na instrukcije i druge izvanškolske aktivnosti šalju i bolesnu, sve pod pritiskom očekivanja koja ni djeca ni instruktori ne mogu ispuniti, piše srednja.hr.

Izrada domaće zadaće

Xu Rui/Xinhua Via Afp

"Vatrogasni" potezi

Upozorava se na to da se rješenje ne krije u "vatrogasnim" potezima, nego u kontinuitetu, osnovnim radnim navikama i pravovremenoj komunikaciji s učiteljima.

Instruktorica Ivana, koja je nakon godina rada odustala od ovog posla, prisjeća se roditelja koji bi je kontaktirali dan ili dva prije ispita, ponekad čak i pred popravni koji obuhvaća gradivo cijele godine, očekujući da će njihovo dijete u jednom satu usvojiti sve potrebno.

"Zvali bi me dan-dva prije ispita, nekad se čak radilo o popravnom ispitu koji obuhvaća gradivo cijele školske godine, i očekivali da će dijete sve to naučiti u sat vremena ako mu ja objasnim. Neki su čak smatrali da je to što mi plate garancija da će dijete dobiti dvojku, pa su se ljutili na mene ako ipak ne bi prošlo", kaže Ivana, ističući da su najbolji rezultati dolazili jedino kroz dugotrajan rad.

U jednom od najneugodnijih iskustava majka srednjoškolke tražila ju je da tijekom ispita riješi zadatke koje će joj učenica uslikati.

"Tražila je da riješim ispit koji će mi njezina kći uslikati… Poslala mi je sliku ispita i riješila sam, ali se ispostavilo da je ispit već prošao kad je ona to poslala… bila je bijesna i derala se na mene, iako mi nije ni platila", rekla je Ivana, dodajući da je sve slične zahtjeve kasnije odbijala.

Prema njezinim riječima, mnogi roditelji očekuju gotovo nemoguće: da se u jednom satu prenese znanje koje se gradi godinama. Čak i kada dijete može mehanički naučiti algoritme i pripremiti se za prolaznu ocjenu, Ivani je takav pristup, bez razumijevanja i bez smislenog učenja, bio neprihvatljiv.

Slična iskustva ima i Lana, koja ističe da roditelji često očekuju da se u dva ili tri sata učini jednako koliko bi učenik trebao proći u desetak sati redovne nastave.

Učenje za školu

Thomas Trutschel/Dpa Picture-alliance Via Afp

"Roditelji očekuju da se u tih par sati učini neko čudo s učenikom… Smatraju da su riješili sve time što su nekome platili… I tu dolazi do disperzije odgovornosti",  kaže Lana.

Dodaje da je problem i u tome što mnogi učenici ne razvijaju radne navike, niti roditelji provjeravaju jesu li zadaće napisane. Čak i kada im zadaci budu zadani za samostalan rad, rijetko kada budu vraćeni riješeni.

Priča iz njezine prakse otkriva koliko je situacija apsurdna: učenica je na instrukcije donijela 10 do 15 zadataka iz prostorne geometrije u kojima je samo trebalo uvrstiti brojeve u formulu. "Nije ni pokušala sama, bilo je lakše platiti instrukcije", rekla je Lana, naglašavajući da je unutarnja motivacija jedini pravi pokretač uspjeha, a ne instruktor.

Sličnu situaciju opisuje i Tea, koju je majka jedne učenice plaćala samo da sjedi kraj djeteta dok piše zadaću.

"Ona je za to vrijeme gledala televizor… Ja sam joj trebala govoriti: ‘Ajde, ajde, idemo, napiši ovo’… a nije bilo malo dijete", rekla je Tea, uvjerena da roditelji moraju preuzeti dio odgovornosti i objasniti djeci da ono što se plaća treba imati svrhu.

Instruktori upozoravaju i na još jedan tihi problem

Djeca su preopterećena izvanškolskim obvezama. Učenici često treniraju dva sporta, sviraju instrument, idu na nekoliko edukacija i pritom se od njih očekuje prosjek 5.0, piše srednja.hr.

Roditelji nerijetko vode djecu na aktivnosti kako bi se imali čime pohvaliti, a ne zato što dijete to želi. Rezultat je iscrpljenost, manjak koncentracije i potpuni gubitak volje.  Instruktori se slažu u jednom: bez samostalnog rada i realnih očekivanja nema napretka. Dok god roditelji pokušavaju kupiti uspjeh umjesto da ga grade, djeca će plaćati cijenu umorom, stresom i sve većom nesigurnošću.