StoryEditorOCM
Panorama‘Ustanak‘

Dva stoljeća prije Gupca seljačku bunu je poveo farmer zvan Orač: istinita priča iz prošlosti podsjeća na sadašnjost...

Piše Marko Njegić
7. studenog 2026. - 07:00
Betina La Plante/Focus Features
Prati slobodnadalmacija.hr na Googleu

Seljačka buna kod nas je sinonim za Matiju Gupca i 1573., kad su stubički kmetovi ustali zbog povećanja rente okrutnog vlastelina Franje Tahija, a ukoričena je u povijesnom romanu Augusta Šenoe. No postojala je i seljačka buna u Engleskoj koja se dogodila dva vijeka, odnosno 192 godine ranije. Krajem 14. stoljeća, točnije 1381., bunu je protiv malodobnog kralja Richarda II. poveo bivši vojnik Wat Tyler zajedno sa svećenikom Johnom Ballom.

Tzv. Tylerovu bunu inicirali su povećani porezi nametnuti ionako potlačenim kmetovima za financiranje Stogodišnjeg rata protiv Francuske, a sve se to odvijalo nakon što je zemlju opustošila ekonomska kriza uvjetovana pandemijom kuge. O Gupčevu ustanku je 1975. snimljena “Seljačka buna” Vatroslava Mimice. Pedeset i jednu godinu poslije, Tylerova pobuna također je dobila film – “Ustanak” (“The Uprising”) u režiji Paula Greengrassa.

Tyler i Ball važni su likovi u Greenrassovu ostvarenju (Cosmo Jarvis, Jamie Bell), ali glavni je bezimeni farmer zvan Orač (Andrew Garfield u drugoj velikoj ulozi 2026. uz “Artificial”). “Nisam vojnik, nisam svećenik, obični sam seljak”, govori Orač. “Ustanak” je prelomljen preko njega, seljaka kojemu je “crna smrt” odnijela suprugu i djecu i on krpa kraj s krajem dok Richard II. (Woody Norman; “Idemo, idemo”) brsti ekstra poreze uz poticaj pohlepnih savjetnika (jednog od njih glumi Tom Hollander).

U tom prelamanju Greengrass povlači paralelu između povijesti i sadašnjosti. “The Uprising” se pojavio u kinima nedugo nakon koronske pandemije, u vremenu višegodišnjih ratova, ekonomske nesigurnosti i društvene nejednakosti, bogaćenja elita na račun siromašnih... Mnogi obični ljudi crnče za minimalac, neki i jedva preživljavaju, imaju sve više nepovjerenja prema vlastodršcima, bijesni su, očajni, frustrirani, iscrpljeni i lagano im je puna kapa svega.

“Dosta je! Dosta! Dosta smo vam dali!” usklikne revoltirani Orač kad mu prekipi, a nakon što čujemo: “Zemlja je na koljenima, tjeraju nas da radimo više nego što možemo podnijeti.” Relevantni politički kontekst i tajming svakako idu u prilog “Ustanku”, povijesnom filmu (i) o sadašnjosti.

Bilo je nevjerojatno gledati film u londonskom kinu “Odeon Haymarket” sa scenama pobunjenika kako marširaju i nadiru prema Londonu u periodu kad su europske gradove potresali nemiri (Pariz, Milano...). Na valu nemira “The Uprising” dolazi u hrvatska kina i domaćim gledateljima sigurno će biti u najmanju ruku intrigantan, ako već nije ispao posebno dobar da bi postao povijesni klasik.

Za to je svakako imao priliku računajući Greengrassa iza kamere. Greengrass je politički angažiran filmaš, čak i kad režira akcijsk(ij)e trilere poput serijala o Jasonu Bourneu ili “Kapetana Phillipsa”, zainteresiran za dramatizaciju/rekonstrukciju bliže ili dalje povijesti (“Krvava nedjelja”, “Let 93”, “Slobodna zona”, “22. srpnja”).

Izvanredni “United 93” svojevrsna je preteča “Ustanka” s pobunom putnika protiv otmičara jednog od otetih zrakoplova 11. rujna 2001., a zanimljivo je da je baš tog datuma 2026. “The Uprising” krenuo u američku kinodistribuciju. Svakom projektu Greengrass pristupa doku-dramski i u akcijski žanr (“Bourne” filmovi) unio je reportažni, dokumentaristički stil režije s nemirnom kamerom iz ruke, naglim “zoomovima”, brzom montažom, načinivši ga dominantnim novomilenijskim trendom.

Ipak, modernim Greengrassovim filmovima to pristaje, ali ne i “Ustanku” koji odlazi najdalje u prošlost (srednji vijek) od svega što je ovaj redatelj dosad radio, dalje i od vesternskih “Novosti iz velikog svijeta”. No, dok je u “News Of The World” primirio svoj stil, Greengrass se ovdje opet raspojasao.

Realizam načelno pristaje filmu, uronjenom u blato i krv do koljena, ali ne i moderan režijski izričaj koji djeluje neskladno za povijesni žanr sa sad već standardnim scenama desetaka i stotina simultano odapetih strijela (“Troja”, “Kraljevstvo nebesko”...), makar je možda Greengrass time želio podvući sličnost između prošlosti i sadašnjosti. Sreća da redatelj povremeno usporava sliku do “slow motiona”, evocirajući moćne akcijske i dramske scene iz “Hrabrog srca” i “Gladijatora”.

Međutim, dojam je da je zbrzao završetak i dao povoda da se “Ustanak” u Americi reklamira s krilaticom “The Rise of Robin Hood”, lako moguće zbog nameta producenata (ironično). Orač je u nepotrebnom epilogu pripojen legendi o Robinu Hoodu koju je 2026. naglavačke okrenuo superiorniji film “The Death Of Robin Hood”. Ustani, engleski lave Robine, i rikni? *** ⅓

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. studeni 2026 07:02