Koliko god se nastojao odmaknuti od te "titule", cijelog života pratila ga je etiketa "najljepšeg dječaka na svijetu", a prati ga i sada nakon smrti.
Švedski glumac i glazbenik Björn Johan Andrésen preminuo je 25. listopada u dobi od 70 godina, a svi napisi o njegovoj smrti neizostavno su fokusirani na ulogu koja mu je donijela svjetsku slavu, u filmu "Smrt u Veneciji" iz 1971. godine Luchina Viscontija, adaptaciji romana Thomasa Manna iz 1912. godine.
Upravo je Visconti, koji je 15-godišnjeg Andrésena angažirao za ulogu Tadzia, prekrasnog poljskog dječaka koji postaje opsesija starijeg muškarca, skladatelja Gustava von Aschenbacha, a kojeg je glumio Dirk Bogarde, mladog švedskog glumca prozvao "najljepšim dječakom na svijetu".
Baka ga je gurala
Rođen je 26. siječnja 1955. u Stockholmu, nikad nije saznao tko mu je otac, a njegova majka, Barbro Elisabeth Andrésen, počinila je samoubojstvo kad je dječak imao deset godina. Odgojili su ga potom djed i baka s majčine strane, dio svojih školskih godina proveo je u internatu u Danskoj, a pohađao je i glazbenu školu u Stockholmu.
Upravo ga je baka gurnula u svijet zabave, nakon smrti njegove majke ohrabrivala ga je i pritiskala da potraži poslove glumca i modela, motivirana vlastitom ambicijom da ima slavnog unuka.
Björn je glumio u samo jednom filmu, "En kärlekshistoria" 1970. godine, u vrijeme kad je dobio ulogu u "Smrti u Veneciji".
Filmski povjesničar Lawrence J. Quirk komentirao je u svojoj studiji "The Great Romantic Films" iz 1974. da se neke Andrésenove snimke iz filma mogu izvući iz kadra i objesiti na zidove Louvrea ili Vatikana.
Nakon londonske premijera 1. ožujka 1971. i filmskog festivala u Cannesu u svibnju te godine, naslovnice svjetskih medija bile su pune "najljepšeg dječaka na svijetu".
Andrésen je kasnije govorio o teškoj traumi zbog uloge u "Smrti u Veneciji" i samog redatelja Viscontija. Kazao je u jednoj prigodi: "Kad sada gledam, vidim kako me je taj k..... sin seksualizirao".
Govorio je da se osjećao kao "egzotična životinja u kavezu", da mu je iznenadna slava "više odmogla nego pomogla", a za ulogu koja mu je obilježila cijeli život dobio je honorar od tek četiri tisuće dolara.
Priče da je gay
U vrijeme kad se film počeo prikazivati, u SAD-u su kružile priče da je Andrésen gay, što je on žestoko negirao. Nakon premijere filma, redatelj Visconti, sam homoseksualne orijentacije, tjerao je tada 16-godišnjeg Andrésena da ide u gay klubove, što je za mladića bilo vrlo neugodno iskustvo, kojeg je opisao kao "pakao".
Rekao je da je "trusio" alkohol kako bi otupio osjećaj straha, traume i usamljenosti. Prisjetio se kako tijekom snimanja filma nije imao problema, ali se nakon njegove projekcije osjećao kao "komad mesa bačen vukovima".
Kako bi se riješio tračeva o svojoj seksualnoj orijentaciji i odbacio imidž "prekrasnog dječaka", Andrésen je izbjegavao uloge koje bi naglašavale njegov dobar izgled, bio je strahovito ljut kad je Germaine Greer iskoristila njegovu fotografiju za naslovnicu svoje knjige "The Beautiful Boy" 2003. godine, bez njegove dozvole. No, autorica je dobila dozvolu fotografa Davida Baileyja, koji je imao autorska prava.
Andrésen je dosta vremena proveo u Japanu gdje je postao idol, radio je kao model u modnim magazinima, njegovo se lice pojavljivalo svugdje, od velikih plakata do televizijskih reklama za različite proizvode.
Njegov dolazak u Japan uspoređivao se s dolaskom Beatlesa u SAD, mladi je glumac dočekan masovnom histerijom i imao je golemu pozornost djevojaka. Andrésenu se Japan svidio i kasnije je tamo često odlazio. Premda je nakon „Smrti u Veneciji” gumio u podosta filmova i televizijskih serija, među njima je i horor "Midsommar" iz 2019. godine, Andrésen je jednom prilikom rekao kako je njegova karijera jedna od rijetkih koja je počela na samom vrhu, a zatim se spuštala.
Andrésen je bio i profesionalni glazbenik, sve donedavno redovito je nastupao s dance bendom Sven Erics. Vijest o njegovoj smrti, navodno je bolovao od raka, objavili su Kristian Petri i Kristina Lindström, suredatelji dokumentarca "Najljepši dječak na svijetu" iz 2021. godine, u kojemu su iznesena njegova iskustva i efekti slave nakon snimanja "Smrti u Veneciji".
Dokumentarac je imao premijeru na filmskom festivalu Sundance te godine, izazvao je brojne reakcije zbog tematike eksploatacije i ranjivosti mladih glumaca.
Smrt malenog sina
Andrésen je živio u Stockholmu, s bivšom suprugom, pjesnikinjom Susannom Roman, s kojom je bio u braku od 1983. do 1987. godine, ima kćerku Robine, rođenu 1984. godine. Par je imao i sina Elvina, rođenog 1986. godine, ali je mališan umro od sindroma iznenadne dojenačke smrti u dobi od devet mjeseci. Nakon sinove smrti Andrésen je dugo patio od depresije, krivio je sebe jer nije bio otac kakav je trebao biti.
"Njihova je dijagnoza bila iznenadna dojenačka smrt, moja je dijagnoza bila nedostatak ljubavi. Pao sam u depresiju, alkoholizam, samodestrukciju na sve moguće načine" - ispričao je Andrésen, koji je u jednom razgovoru 2020. godine kazao i kako vjeruje da će Elvina ponovno sresti nakon smrti.
Inače, imao je i dvije unuke, Lo je rođena 2008., a Nike 2014. godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....