Gotovo godinu dana osjećala je da s njezinim tijelom nešto ozbiljno nije u redu. Bila je neprestano žedna, iscrpljena, budila se usred noći kako bi otišla na toalet, a svakodnevne obveze postajale su joj sve teže. Ipak, unatoč brojnim odlascima liječnicima, odgovori koje je dobivala nisu objašnjavali ono što je prolazila.
Emily Goldman danas otvoreno govori o svom iskustvu kako bi upozorila druge da ne ignoriraju simptome i da vjeruju vlastitom osjećaju kada znaju da nešto nije u redu.
Prvi problemi pojavili su se još tijekom studija. Osim neobjašnjivog umora i glavobolja, počela je osjećati stalnu žeđ i potrebu za mokrenjem. U početku je mislila da je riječ o stresu, lošoj prehrani ili napornom rasporedu, no simptomi su iz mjeseca u mjesec postajali sve izraženiji.
Liječnici su joj nakon prvih pretraga rekli da ima predijabetes te joj propisali metformin, lijek koji se često koristi za regulaciju povišene razine šećera u krvi. Međutim, terapija joj nije pomogla. Naprotiv, pojavile su se jake probavne tegobe, a osjećala se još iscrpljenije.
Nalazi nisu odgovarali onome što je osjećala
Emily nije odustajala. Nastavila je odlaziti na kontrole jer je osjećala da dijagnoza nije potpuna. Naknadne pretrage pokazale su povišene vrijednosti šećera u krvi, a jedan od testova na antitijela bio je pozitivan. Unatoč tome, liječnici su i dalje smatrali da je dijabetes tipa 1 malo vjerojatan jer je tada imala 20 godina.
Poslana je nutricionistu, savjetovano joj je da izbaci ugljikohidrate iz prehrane te da redovito mjeri razinu šećera u krvi. Tjednima je liječnicima prijavljivala vrijednosti koje su često prelazile granice, no, kako tvrdi, njezine zabrinutosti nisu shvaćane dovoljno ozbiljno.
Telefonski poziv koji joj je spasio život
Tek nekoliko mjeseci kasnije stigao je poziv iz ordinacije koji joj je promijenio život. Medicinska sestra objasnila joj je da je došlo do nesporazuma te da liječnica nije shvatila kako Emily već mjesecima prijavljuje izrazito visoke vrijednosti šećera u krvi.
Rečeno joj je da odmah dođe u ordinaciju jer postoji sumnja da razvija dijabetičku ketoacidozu, ozbiljno stanje koje može biti opasno po život ako se ne liječi na vrijeme.
Novi nalazi pokazali su da više nema nikakve dvojbe. Dijagnosticiran joj je dijabetes tipa 1, što znači da će do kraja života morati primati inzulin.
Prisjetila se da je u tom trenutku osjećala istodobno šok, strah i veliko olakšanje, "Napokon je netko shvatio da se sa mnom stvarno nešto događa", opisala je.
Naučila živjeti s bolešću
Nakon dijagnoze započela je terapiju inzulinom i educirala se o bolesti u specijaliziranom centru za dijabetes. Kasnije je zajedno s prijateljicom pokrenula podcast posvećen osobama koje žive s dijabetesom tipa 1 kako bi pružila podršku drugima koji prolaze kroz slična iskustva.
Danas kaže da život s kroničnom bolešću nije jednostavan, ali da je uz odgovarajuću terapiju, znanje i podršku moguće voditi ispunjen život.
Simptomi koje ne treba zanemariti
Stručnjaci navode da se dijabetes tipa 1 razvija kada imunološki sustav uništi stanice gušterače koje proizvode inzulin. Simptomi se mogu razvijati mjesecima, a najčešći uključuju: pojačanu žeđ, učestalo mokrenje, izražen umor i slabost, nagli gubitak tjelesne težine, pojačan osjećaj gladi, zamagljen vid, promjene raspoloženja i razdražljivost.
Emily danas poručuje da joj je najveća lekcija bila vjerovati vlastitom tijelu. Da je ranije dobila točnu dijagnozu, kaže, izbjegla bi mjesece neizvjesnosti i rizik od ozbiljnih komplikacija, piše Prevention.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....