Prsten jedan da zavlada svima. Prsten jedan što traži i seže. Prsten jedan da spoji se s njima i u tami ih sveže...
Ipak se kreće, rekao bi Galileo Gailei. Hrvatska kina postala su napokon dio ili barem djelić svijeta u ožujku 2026., zahvaljujući obljetničarskim projekcijama produženih verzija filmova iz legendarnog fantazijskog serijala “Gospodar prstenova” – “Prstenova družina” (2001.), “Dvije kule” (2002.) i “Povratak kralja” (2003.).
Povodom 25. obljetnice prvog dijela “LOTR” serijala “The Fellowship Of The Ring”, sva tri filma prikazala su se ponaosob, ali i u maratonu, što je još veća rijetkost, a projekcije su se odvijale u multipleksima “Cinestar” i “Cineplexx”, kao i u dubrovačkom i osječkom kinu “Visia” i “Urania”.
Ovakve stvari u Lijepoj našoj nisu svakidašnje (obljetničarske projekcije), za razliku od ostatka svijeta, posebno u domaćim multipleksima, a kamoli maratoni. U svijetu je normalno da se i na repertoar multipleksa, ne samo neovisnih/kinotečnih kina, vrate i zavrte nešto stariji filmovi kad im je važna obljetnica ili nešto tog tipa, barem oni snimljeni u zadnjih 30, 40 godina, ako već ne i prastari crno-bijeli klasici.
Podrazumijeva se i da se dolazak svakog nastavka u kina upari za koju “double bill” projekciju s originalom (npr. “Gladijator” s “Gladijatorom II”) ili čak svim prethodnicima, a samim time i maratoni serijala (ili nekog glumca, redatelja, žanra) uobičajena su praksa. Kod nas se to radilo isključivo na (Cinestar) TV-u, ako i tu, pa su “Plaćenici 1-3” i “John Wick 1-3”, primjerice, emitirani za zagrijavanje za dolazak četvrtih dijelova serijala.
Zadnjih godina (i uopće) u hrvatske multiplekse vratio se samo “Interstellar” 2025., a 2024. se upriličio “Joker 1&2” maratončić u sklopu pretpremijerne projekcije drugog dijela “Ludilo u dvoje”, te “Venom 1-3” kad je došao treći dio serijala o Marvelovu antisuperjunaku. Bio je tu i jedan horor maraton za Noć vještica, također 2024., sastavljen od četiri filma strave.
I to je više-manje to, ne računajući “Sumrak” maraton i zasebne projekcije filmova iz tog serijala u “Cinestarima” uoči dolaska finalnog dijela otprije 15 godina, odnosno maratonski “The Lord Of The Rings” davne 2003. u nekadašnjem zagrebačkom multipleksu “Broadway Tkalča”, nakon što je “The Return Of The King” stigao na repertoar.
Upravo zato, obljetničarsko vraćanje “LOTR-a” u zasebnoj i maratonskoj formi vrijedno je svake pohvale jer bolje ikad nego nikad i čini se da je poguralo slične događaje (cjeloviti “Kill Bill” u trajanju od četiri i pol sata stiže 9. travnja, a 14. svibnja “Top Gun” povodom 40. godišnjice).
Ne smeta što je nešto slično već napravio Kino Mediteran kad je u kolovozu 2024. u Ljetnom kinu “Bačvice” zavrtio sva tri “Gospodara prstenova” dan za danom (2025. je to napravio s izvornom trilogijom “Ratova zvijezda”). Potpisnik ovih redaka bio je na “Bačvicama”, ali jedinstvenu priliku za gledanje “LOTR-a” u komadu nije htio propustiti.
Maratonskog “Gospodara prstenova” htio sam doživjeti od 2018., kad sam vidio da se zavrtio u londonskom kinu “Prince Charles Cinema” – tu večer sam bio na “all-nighteru” Van Dammeovih filmova, mom prvom kinomaratonu ikad. U međuvremenu sam bio, također u Londonu, na cjelonoćnim maratonima filmova Schwarzeneggera (2018.), Stallonea (2019.)
i Michaela Manna (2023.).
Što je s drugim (do)ručkom?
“LOTR” je, dakle, peti maraton od tri ili više filmova, ali i prvi cjelodnevni, što svakako zvuči privlačnije. Za “hard core” filmofile maratoni su ekstraordinaran kinodoživljaj koji vrijedi iskusiti barem jednom, ali treba imati na umu da je to poprilično zahtjevna i naporna filmofilska disciplina općenito, naročito za one starije od 40 godina.
Svatko tko izdrži cjelovečernji, ako ne i dnevni maraton od kina “Prince Charles Cinema” dobije titulu “survivor”, što dovoljno govori. A produžene verzije “Gospodara prstenova”, s pauzama od 20 minuta između svakog filma, trajale su 12-i-kusurčić sati, dakle od 12.30 do 00.45 ili od 13 do 1-i-nešto-ujutro, dok oči ne “progore” poput svevidećeg plamtećeg oka Sauronova.
Za “preživljavanje” se treba(lo) dobro oboružati pićem i hranom, razmišljati poput hobita Pippina koji se pita “Što je s drugim doručkom, ručkom, popodnevnim čajem, večerom...?”. Nekima ni to nije bilo dovoljno da izdrže do kraja, ali veći dio fanova je uspio odgledati sve filmove i rijetki su se žalili na umor, a nije bilo toliko prešetavanja od sjedenja ukočenih nogu tijekom projekcija.
Mnogi u dvorani disali su kao jedan i iskazali zajedništvo poput Prstenove družine, potvrđujući da je kolektivno gledanje filma i dijeljenje emocija – pa i kokica, čokoladica... – jedinstveno i dragocjeno (“precious”) kinoiskustvo. Bilo je to lijepo doživjeti, kao i vidjeti da su neki koji su gledali “LOTR” početkom dvijetisućitih kao mladići i djevojke poveli djecu sa sobom u kino.
A i filmove je bilo fenomenalno pogledati treći put na velikom ekranu i prvi zaredom, pobjeći na jedan dan od “mordorske” stvarnosti i vratiti se opet u Međuzemlje, gdje opstoje neke zaboravljene vrijednosti (dobrota, prijateljstvo, čast, odanost...) i svjetlo može pobijediti tamu.
Jedno je gledati doma “LOTR” za Novu godinu i naštimavati “The Two Towers” da Theoden u ponoć izgovori mitsku rečenicu “So it begins...”, pretvorenu u “memeove”, a nešto sasvim drugo uzastopce u kinu. Uzimajući u obzir maratonski put prstonoše Froda iz Shirea u Mordor, maraton je prikladan da se gledatelj što bolje saživi s njim i ostalim likovima s kojima se ovako, nakon uzastopnih 12+ sati provedenih u njihovu društvu, može još više sprijateljiti, pobratimiti za vijeke vjekova. Maraton jedan da zavlada svima...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....