U lipnju 1965. godine, skupina dječaka uzrasta između 13 i 19 godina, pobjegla je iz internata na otoku Tongatapu koji se nalazi u kraljevini Tonga u južnom Pacifiku, nakon što su ukrali tradicionalni kitolovački čamac. Krenuli su prema Fijiju, udaljenom 800 kilometara.
Nesreća ih je zadesila kada su usidrili čamac na svega osam kilometara od obale, oluja koja je krenula iskidala im je sidreni konopac.
Olujno vrijeme odnijelo ih je dalje na pučinu, nakon čega su osam dugih dana plutali uzburkanim morem, dok se nisu nasukali na pusti vulkanski otok ‘Ata.
Sione Filipe Totau ispričao je cijeli događaj u VICE podcastu. Prisjetio kako su stigli na otok kasno u noć, i kako se sam ponudio da prvi izađe iz čamca i provjeri gdje su.
"Skočio sam u more i plivao kroz valove. Kad sam stigao do obale, činilo mi se da se cijeli otok vrti oko mene. Ali nije se otok vrtio, nego ja. Sve mi se okretalo u glavi nakon osam dana bez hrane i vode. Kad sam konačno došao do daha, povikao sam: ‘Hej, ovdje sam!‘, te nakon osam dana prvi put popio vodu" – ispričao je Totau, koji je našao omad drveta natopljen kišnicom.
Kako je ispričao, njegove prijatelje/supatnike u tom trenu nije obuzimao očaj, svi se osjećali, kako je rekao, "kao da su ponovno živi".
"Stali smo na čvrsto tlo, i to nam je ulilo nadu" – prisjetio se.
Uspjeli su preživjeti loveći ribu i pljačkajući gnijezda morskih ptica, jedući sirova jaja. Trebalo im je, sjeća se, dosta pokušaja i pogrešaka da usavrše vještine lova i nauče iskusno naložiti vatru, što im je pošlo za rukom tek poslije tri mjeseca.
Kada su povratili snagu, uspjeli su se popeti na glavni otočni plato, gdje su pronašli staru glinenu posudu, mačetu i nekoliko kokoša koje je ostavila mala tonganska zajednica, prije nego što je kidnapirana i porobljena.
Tinejdžeri su odlučili surađivati, ujedinjeni u cilju opstanka. Napravili su sklonište od palminih grana, čak i instrumente i rezbarije da se zabavljaju, kao i promatračnicu za brodove koji bi im mogli pomoći.
"Počeli smo sve organizirati po rasporedu: kako održavati vatru, kad se moliti, kako brinuti o stablima banana. Svi smo radili kao da ćemo tu ostati zauvijek" - ispričao je Totau.
Nakon 15 meseci provedenih na otoku, čudesno ih je pronašao i spasio australijski avanturist po imenu Peter Warner. Fotograf iz Sidneyja, John Carnemola, kasnije je otišao s njima natrag na otok, kako bi dokumentirao njihovo preživljavanje.
Ova čudesna priča o zajedništvu i spasenju kasnije je postala poznata širom svijeta zahvaljujući nizozemskom povjesničaru Rutgeru Bregmanu. On je ustvrdio i kako je ljudska priroda, ipak, više sklona suradnji nego sebičnosti, prenosi CDM.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....