Jezive scene snimljene su ispred kuće jedne žene, gdje je muškarac, prema dostupnim informacijama njezin bivši partner, odjeven u crne halje izveo sotonistički ritual,koristeći pentagram nacrtan u crvenim tekućim svijećama i odsječenu kravlju glavu ispred kuće svoje bivše djevojke.
Pentagram, krv i tarot
Snimka prikazuje 34-godišnjeg muškarca kako prilazi kući prije nego što je stavio odsječenu kravlju glavu na tlo i nastavio slikati veliki pentagram u onome što je izgledalo kao krvavocrvena boja i bacao tarot karte u središte simbola. Zatim je zapalio svijeću prije nego što je uzeo bocu kako bi crvenom tekućinom naslikao drugi simbol, prenosi Mirror.
Prema lokalnim izvješćima, karte uključene u očiti ritual uključivale su karte smrt i desetka mačeva, koje simboliziraju tešku bolest, smrt i izdaju u simbolici tarot karata. Žena, identificirana samo kao Kristina u lokalnim medijima, živi s majkom i djetetom na imanju i postavila je sigurnosne kamere nakon što je prethodno pronašla misteriozne simbole u blizini svojih vrata.
Video pogledajte OVDJE.
Incident se dogodio u Krasnom Sulinu, u Rostovskoj oblasti, susjednoj okupiranoj istočnoj Ukrajini, a pretpostavlja se da se dogodio 1. studenog. Rostovska policija kasnije je pritvorila 34-godišnjeg muškarca nakon što je žena podnijela pritužbu zbog kontinuiranog uznemiravanja, piše Mirror.
Policajci su rekli da je osumnjičenik kupio predmete preko interneta i kravlju glavu na mesnici u gradu Šahtiju. Osumnjičenik je navodno rekao policiji da je ritual izveo kako bi privukao pažnju svoje bivše partnerice.
Osumnjičenik je izveo ritual koristeći tarot karte, odrubljenu kravlju glavu i svijeće. Vlasti nastavljaju istraživati okolnosti incidenta. Prijavljeni su incidenti kod kuće koji imaju jezivu sličnost s očitim sotonističkim trikom u Rusiji. Godine 2023. mačke su navodno pronađene nabodene na stupove u New Forestu, a janje je zaklano s Biblijom postavljenom na njega. Područje je prethodno bilo stavljeno u stanje pripravnosti u siječnju te godine, kao i 2019. godine.
Sotonizam kroz povijest
Pojam đavla jedan je od najstarijih – postoji još prije nego što se u Starom zavjetu pojavljuje ime Sotona. Tijekom ranog kršćanstva razvila se teologija o sotoni, pri čemu mu se pripisivala sve veća moć i uloga u religijskim pričama. Kasniji tekstovi izvan Biblije dodatno su ga opisivali kao snažno i zlo biće, a do 13. stoljeća Sotona je bio dovoljno „poznat” i „moćan” da zasluži službenu osudu Crkve.
U doba inkvizicije neke su ispovijedi vjerojatno bile čin prkosa – suočeni s crkvenim autoritetom koji je imao svjetovnu moć, nezadovoljni seljaci prigrlili su jedinu figuru koja je simbolizirala pobunu protiv sistema – Sotonu. Tijekom Crne smrti, kada je Europa bila razorena kugom i očajem, ideja o savezu s đavlom postala je za neke „posljednja nada”, makar i pogrešna, za spas u svijetu koji se raspadao, prenosi Time.
Usprkos naporima kršćanske Crkve da iskorijeni sotonizam, interes za njega nikada nije potpuno nestao. U Francuskoj za vrijeme Luja XIV., aristokracija je bila očarana pričama o mračnim, razgolićenim obredima, a čak je i strogo moralno viktorijansko doba pokazalo povećanu znatiželju prema temama vezanima uz Sotonu i okultno.
Pojmovi „sotonizam” i „sotonist” pojavljuju se još u 1560-ima, no tada nisu označavali pripadnost određenoj religiji ili vjeri, već su se koristili za opis osobe koja ima „sotonsku narav” ili se ponaša zloćudno.
U knjizi "Children of Lucifer: The Origins of Modern Religious Satanism" (Djeca Lucifera: Podrijetlo modernog religijskog sotonizma), povjesničar religije Ruben van Luijk objašnjava kako su se ti izrazi učvrstili u europskoj kulturi tijekom vjerskih ratova u Europi. Ti su sukobi, u kojima su kršćani ratovali jedni protiv drugih, trajali više od stoljeća, sve do Vestfalskog mira 1648. godine.
Kako bi opravdali vlastita uvjerenja, rimokatolici su protestante nazivali sotonistima. Nisu doslovno vjerovali da protestanti štuju đavla, nego da su njihova „krivovjerna” učenja u skladu s planom koji bi Sotona imao za svijet. Protestanti su, naravno, uzvratili istom mjerom — optužujući katolike da su oni ti koji štuju „lažne idole” i šire krivovjerje. Oboje su, pritom, anabaptiste nazivali istim pogrdnim imenom.
Dakle, kako ističe van Luijk, sotonizam je u početku bio uvreda, etiketa kojom se označavao protivnik. Tek krajem 19. stoljeća taj je pojam počeo označavati svjesno i religijski motivirano štovanje Sotone.
Današnje sekte
Sotonističke zajednice obično dijele tri osnovne značajke: zanimanje za magiju, koja se može izraziti kroz psihodramu ili mistične rituale; stvaranje zajednice koja ima jasne uloge i pravila temeljene na zajedničkom duhovnom cilju te filozofiju nekonformizma, odnosno život izvan tradicionalnih društvenih i religijskih normi.
Sotonisti se kreću od pojedinaca koji slijede samo filozofiju usmjerenu na sebe do organiziranih skupina koje imaju prostore za sastanke i rituale. Najpoznatije organizacije su Crkva Sotone (Church of Satan) i Hram Seta (Temple of Set). Obje imaju slabu hijerarhijsku strukturu i raznolike, neujednačene oblike vjerovanja i prakse.
Sotonisti tvrde da slijede put „lijeve ruke” (Left-Hand Path) – način života koji, za razliku od kršćanstva ili vještičjih religija poput Wicce, naglašava osobnu volju, samoodređenje i moć pojedinca, umjesto pokoravanja višem božanstvu. Neki vjeruju u nadnaravna bića, ali taj odnos vide više kao partnerstvo, a ne podložnost Bogu, piše Learn religions.
Era modernog sotonizma započinje u San Franciscu, SAD, 1966. godine, kada Anton Szandor LaVey (Howard Stanton Levey, 1930.–1991.) osniva Crkvu Sotone (Church of Satan). Njegova knjiga The Satanic Bible (Sotonistička Biblija, 1969.) postaje najutjecajniji dokument modernog sotonizma, oblikujući vjerovanja i rituale koji se koriste i danas. LaVeyeanski sotonizam je ateistički: ni Bog ni Sotona nisu stvarna bića – jedini „bog” je sam sotonist. Sotona služi kao simbol osobina koje sotonist cijeni – snaga, sloboda, individualnost.
Sekte u Hrvatskoj
U Hrvatskoj se o pojavi sotonističkih sekti i dalje premalo govori, iako njihovo postojanje i utjecaj na mlade predstavljaju ozbiljan društveni problem. Prema dostupnim podacima i iskustvima stručnih službi, u zemlji djeluje nekoliko desetaka manjih sotonističkih skupina ili tzv. ćelija, koje najčešće ciljaju mlade ljude — one koji su nesigurni, osamljeni, odbačeni ili u emocionalnoj krizi. Takve osobe lakše postaju žrtve manipulacije i kontrole, jer u početku dobiju privid prihvaćanja, razumijevanja i pripadnosti, a tek kasnije se na njih počinje vršiti pritisak, ucjene i iskorištavanje.
Vođe sekti često se predstavljaju kao prijatelji ili mentori, dok zapravo psihološki i emocionalno zarobljavaju svoje sljedbenike. Od novih članova ponekad traže novac, ali i sudjelovanje u sve ekstremnijim aktivnostima — od samoozljeđivanja i seksualnih rituala do činova nasilja ili nagovaranja na samoubojstvo. U najekstremnijim oblicima, pojedine skupine vjeruju da se „moć“ stječe kroz oduzimanje tuđeg života ili ritualne smrti, što je posebno opasno među mladima koji su psihički ranjivi.
Crna ruža – opasna sekta u Hrvatskoj
Crna ruža je sotonistička sekta koja djeluje u Hrvatskoj i povezuje se s brojnim ozbiljnim problemima, posebno nizom samoubojstava mladih ljudi - do 2010. godine s njom je izravno povezano šest potvrđenih slučajeva samoubojstava mladih u Hrvatskoj, a broj je do danas sigurno rastao. Navodno je nagovaranje članova na samoubojstvo dio inicijacije i dokaz pripadnosti skupini. Iako nema službenih istražnih potvrda, svjedočanstva bivših članova ukazuju na visoku opasnost ove organizacije.
Sekta kombinira sotonističku ideologiju s manipulacijom mladih, uključujući potencijalnu upotrebu droga koje mijenjaju svijest i mogu voditi samoozljeđivanju ili samoubojstvu. Takve supstance, usporedive s tzv. “đavoljim dahom”, koriste se za kontrolu i testiranje podložnosti članova.
Profil članova i dinamika sekte
Članovi sekte obično dolaze iz obitelji i zajednica gdje nemaju stabilnu podršku. Ne radi se samo o osobama niže ili prosječne inteligencije; među sljedbenicima su često i vrlo inteligentni ljudi, kao i osobe s dobrim financijskim zaleđem, što omogućuje i financijsku eksploataciju.
Sekta stvara izoliranu zajednicu, u kojoj članovi gube kontakt s obitelji, prijateljima i vanjskim svijetom. Guru ili vođa sekte zauzima dominantnu ulogu – članovi mu predaju kontrolu nad svojim životima i odlukama, često videći u njemu oca, majku ili starijeg brata/sestru. Ovo povjerenje može dovesti do seksualnog zlostavljanja i drugih morbidnih aktivnosti, što bivši članovi često opisuju kao traumatično iskustvo.
Srpski slučaj
Prije nekoliko godina u srpske je medije istupio Aleksandar Stričević, otkrivši da je bio bivši član sekte Crna ruža. Nakon što je kao 12-godišnjak izgubio sestru, okrenuo se virtualnoj stvarnosti i preko interneta tražio podršku za svoje tinejdžerske probleme, prenosi Kurir.
Tamo je ušao u mračne tunele sekte Crna ruža, koja je djelovala kao sotonistička organizacija i uvodila mlade u rituale, uključujući inicijacije s opasnim zadacima. Stričević je ispričao kako su mu na inicijaciji tražili da ubije bliskog rođaka, što ga je prestravilo i natjeralo da želi prekinuti kontakt.
-Na inicijaciji sam dobio zadatak da ubijem svog bliskog rođaka određenim brojem uboda nožem. U tom trenutku se još nije spominjao sotonizam, već duhovno uzdizanje i dobivanje neke energije zauzvrat. Drugim riječima, ako ubijem nekoga, dobit ću moć da prevladam svoje probleme i da pomognem i drugima - rekao je Stričević, prenosi Kurir.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....