Splitska premijera dokumentarnog filma "U titraju svjetla" održat će se 2. svibnja u splitskoj "Kinoteci". Dokumentarac su korežirali Ivan Perić i Alvaro Congosto. Koscenaristica i protagonistica je Marija Gabrijela Perić, Ivanova supruga. Priču pokreće ostavština Gabrijeline preminule pratete fotografkinje Gee Koeni, koja odvodi protagonisticu u New York kako bi preuzela stvari. Teta je živjela u najvećoj umjetničkoj koloniji na svijetu, stambenom kompleksu Westbeth. Gabrijela otkriva tetin život i taj umjetnički svijet. Nakon što smo Gabrijelu intervjuirali, red je bio čuti i što njezin suprug kaže o filmu.
– Kad si dijete, svijet doživljavaš kao čarobno mjesto, puno skrivenih tajni koje čekaju da budu otkrivene, velikih avantura i dalekih putovanja. Sve je zanimljivo, sve ima neku iskru. Onda jednog dana odrasteš i shvatiš da većinu vremena radiš stvari koje su daleko od toga: sjediš u koloni, plaćaš račune, ispunjavaš formulare. Dani prolaze i polako zaboraviš taj pogled na svijet koji si nekad imao.
A onda se ponekad, usred te ponavljajuće svakodnevice, probije zraka sunca i na trenutak obasja sivilo. Kao da se otvori kratki prozor, prilika za nešto čarobno i nenadano. No, prečesto hodamo pognute glave i ne primijetimo taj trenutak. On nestane, a mi nikada ne saznamo što se sve moglo dogoditi da smo bili pažljiviji ili hrabriji. Nešto slično dogodilo se i s ovom našom avanturom, koja je na kraju postala film – započeo je Ivan.
– Godine 2017. upoznao sam tadašnju djevojku, a danas suprugu Mariju Gabrijelu. Nedugo potom doznala je da joj je preminula prateta Gea Koenig iz New Yorka te da bi trebala otići tamo i pobrinuti se za njezin pepeo i osobne stvari. Dok mi je pričala o njoj, odmah sam shvatio da je riječ o iznimnoj osobi.
Gea je bila putopisna fotografkinja koja je surađivala s nekim od najuglednijih svjetskih medija ("The New York Times, "Chicago Tribune", "Travel + Leisure" i "National Geographic"). Fotografijom se bavila od 50-ih pa sve do početka 2000-ih, a sa suprugom Helmutom, piscem, proputovala je gotovo cijeli svijet u vrijeme kada su takva putovanja bila rijetkost. Trebalo je hitno otputovati u New York, a kako sam već imao vizu za SAD, zamolila me da pođem s njom pomoći oko pakiranja i odabira fotografija, budući da se bavim filmom – otkriva Perić i nastavlja...
– Stigli smo u New York, u stambeni kompleks Westbeth, gdje je Gea živjela. Ta je zgrada izvorno bila dio Bell Laboratoriesa, nekada najvećeg istraživačkog centra u Sjedinjenim Državama. Upravo su u tom istraživačkom sustavu nastajale i razvijane neke od ključnih tehnologija 20. stoljeća, uključujući tranzistor i komunikacijske satelite, kao i važna unaprjeđenja televizije i zvuka.
Nakon što se laboratorij preselio, grad New York dodijelio je zgradu umjetnicima, pa je 1970. nastao jedan od najvećih umjetničkih stambenih kompleksa na svijetu. Danas Westbeth obuhvaća galerijske i projekcijske prostore, plesne i glazbene studije, kazališne dvorane te više od 300 stanova u kojima žive isključivo umjetnici. Kompleks je arhitektonski neobičan jer je izvorno projektiran kao industrijski laboratorij, a ne za stanovanje.
Prenamjenu je vodio Richard Meier, dobitnik Pritzkerove nagrade, svojevrsnog Nobela za arhitekturu. Westbeth je tako ubrzo postao jedno od središnjih mjesta newyorške umjetničke scene. Kroz Westbeth su prolazili neki od najvažnijih umjetnika 20. stoljeća, poput Andyja Warhola, Roya Lichtensteina, Nam June Paika, Merce Cunninghama, Marthe Graham i Johna Lennona. Glumac Philip Seymour Hoffman ondje je imao svoj glumački studio, a Lou Reed glazbeni – ističe Ivan.
– Među svim tim umjetnicima živjela je i Gea Koenig, prateta Marije Gabrijele. Marija ju je već ranije bila posjetiti te je tom prilikom upoznala Geine susjede umjetnike. Kada mi je ispričala tko je Gea bila, čime se bavila i u kakvoj je kultnoj zgradi živjela, pomislio sam da bi bila šteta ne ponijeti kameru i na neki način zabilježiti cijeli proces pakiranja njezine ostavštine. Istodobno mi je postalo jasno da je to i jedinstvena prilika za razgovor s Geinim susjedima umjetnicima.
U tom trenutku se počela oblikovati ideja da se iz toga može napraviti film. Odlučio sam snimiti dokumentarac o svemu što se odvijalo: o zgradi, o umjetnicima koji u njoj žive, ali prije svega o Gei i njezinu iznimnom životu. Film se bavi i pitanjima prolaznosti i starenja, temama koje se tiču svih nas. Ipak, cilj je bio napraviti film koji, unatoč tim temama, ostaje topao i govori o radostima života. Ja sam pomagao u procesu pakiranja, ali i snimao. Pristup je bio dokumentaristički, “fly on the wall", bez intervencija u situacije koje su se odvijale – govori Ivan koji se u takvom, neplaniranom ritmu snimanja susreo i s jednom nepredviđenom situacijom.
– Bilo je božićno vrijeme, padao je prvi snijeg i sve je djelovalo nestvarno. Iz stana se vidio Empire State Building, a s krova Kip slobode. Jedne večeri odlučio sam se popeti na krov i snimiti New York pod snijegom. Zgrada je bila grijana pa sam izišao u kratkim rukavima, bez mobitela, kroz plesni studio Mercea Cunninghama, prostor koji je nekad služio za prezentaciju novih izuma i gdje je 1927. održana jedna od prvih javnih demonstracija televizije.
Vrata su se za mnom zatvorila. Nakon nekog vremena ruke su mi se počele smrzavati i više nisam mogao upravljati kamerom. Pokušao sam se vratiti, ali vrata se nisu mogla otvoriti izvana. Bila je kasna noć, nikoga nije bilo. Počeo sam se kretati preko snježnih krovova kompleksa, dok je ispod mene brujao promet New Yorka i tekla rijeka Hudson. Na kraju sam ugledao otvoren prozor, preskočio na drugu stranu i kroz njega se uvukao natrag u zgradu – ispričao je Perić.
Nakon povratka u Hrvatsku Ivan je film pokazao prijatelju, redatelju iz Madrida Álvaru Congostu.
– Pristao je montirati film, a zajedno smo ga i korežirali. Film smo predstavili u Amsterdamu, gdje smo pronašli i talijanske koproducente. Svjetsku premijeru imao je na Međunarodnom festivalu autorskog filma u Rabatu u Maroku, gdje je osvojio nagradu žirija za najbolji dokumentarni film.
Nakon toga nagrađen je u New Yorku i Švedskoj te se emitira na švedskoj televiziji. Film se od tada prikazuje na festivalima diljem svijeta. Prikazan je i u Vatikanu na festivalu Mirabile Dictu, međunarodnoj smotri osnovanoj uz poticaj pape Benedikta XVI., koja film promatra kao spoj umjetnosti i duhovnog promišljanja te naglašava njegovu ulogu u prenošenju vrijednosti – kaže Perić i za kraj poručuje...
– Većina mjesta za subotnju splitsku premijeru je već rezervirana, ali održat će se i dodatna projekcija u četvrtak 21. svibnja u 18 sati u Kinoteci Zlatna vrata.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....