Desetak dana nakon što je Steve Buscemi posjetio Split, napustio nas je njegov filmski "partner u zločinu" iz kultnog Tarantinova krimića "Reservoir Dogs" Michael Madsen (1957. – 2025.), karizmatični "tough guy" glumac i podjednako jedinstvena faca plodnih kinematografskih devedesetih samo u drugom glumačkom registru. "Trivia" kaže da je Madsen, nezaboravan kao gospodin Blonde, izvorno želio igrati ulogu koja je na kraju pripala upravo Buscemiju (mr. Pink), i to da može imati više scena s Harveyjem Keitelom.
Međutim, Buscemija je teško zamisliti kao Blondea, a Madsenu je, kao što znamo, uloga legla savršeno. Tarantino je dobro procijenio. "Ti nisi Mr. Pink. Ti si Mr. Blonde", rekao je na audiciji i lik je ušao u antologiju kinematografije kao jedan od ikoničkih karaktera devedesetih, a s njim i Madsen. Pravim imenom Vic Vega, mr. Blonde je napisan i portretiran kao šarmantni sadist i prijeteći kuler u crnom odijelu raspuštene kravate.
U jednoj od prvih scena napravio je pištolj od prstiju, nanišanio i zapucao, sve kroz šalu, ali gledatelj je slutio da se duboko u sebi baš i ne zeza zbog Madsenove pritajene intenzivnosti i nepredvidljivosti koja je filmu podarila ekstra tenziju. Nije Blonde, nonšalantno pijuckajući neko gazirano piće na slamku, tek tako rekao "Hoćeš li lajati cijeli dan, psiću, ili ćeš ugristi?" kad se sukobio s mr. Whiteom (Keitel). "Kladim se da si veliki obožavatelj Leeja Marvina, zar ne? I ja sam, volim tog tipa", Blonde je potom dobacio Mr. Whiteu.
Tarantino je napisao "Pse iz rezervoara" (1992.) kao lajave, ali mr. Blonde bi prvi ugrizao nekoga i zagrizao metak. Ili britvu kojom je mučio policajca zavezanog za stolicu u napuštenom skladištu. Mr. Blonde je nesretniku odrezao uho u sceni zamalo izbačenoj iz filma zbog nasilja, tek djelomično ublaženog zaraznom "feel good" pjesmom "Stuck In The Middle With You" grupe Stealers Wheel (s prikladnim stihom "toliko se bojim da ne padnem sa stolice"), na koju je nonšalantno zaplesao prilikom torture. Pjesma se sluša drukčijim ušima nakon ove scene, a Blondeov ples mnogima je prva asocijacija na nju, kao što je to ovaj lik u slučaju Madsena.
"Reservoir Dogs" je predodredio Madsenovu karijeru obilježenu suradnjama s Tarantinom ("Kill Bill 1&2", "Mrska osmorka", "Bilo jednom u... Hollywoodu"), zacementiravši glumca u ulogama likova s druge strane zakona, kao u noirovskom krimi-trileru "Ubij me ponovno" (1989.) s Valom Kilmerom i Joannom Whalley, gdje je izvrsno odglumio zločestog dečka fatalne žene i prvi put bio istinski uočen nakon debitantske epizode u "Ratnim igrama" (1983.).
Potpisnik ovih redaka nedavno je obnovio "Kill Me Again" nakon smrti Kilmera, ne znajući da će nekoliko mjeseci kasnije oplakivati i Madsena, koji je bio upečatljiv i u sličnoj ulozi u remakeu "Bijega" (1994.), a još više u "Donnieju Brascu" (1997.) kao Sonny Black, jedan od mafijaša opravdano sumnjičav prema titularnom pridošlici u tumačenju Johnnyja Deppa, inače policajcu na tajnom zadatku, ali je istovremeno bio i odan Leftyju (Al Pacino) koji se zbližio s njim.
"Donnie Brasco" je pokazao da Madsen može utjeloviti i kompleksnije "tough guy" likove, što je potvrdio u svom ponajboljem i najzrelijem nastupu u "Kill Billu 2" kao Budd, brat negativca iz naslova (David Carradine) koji zdvaja o osveti i smrti. "Ta žena (Uma Thurman kao Nevjesta; op.a.) zaslužuje svoju osvetu i... mi zaslužujemo umrijeti", govorio je Budd.
Ipak, često je bio žrtva "typecasta" kao sporedni glumac i s vremenom bio izgnan iz "A" u "B" produkciju, a to se možda ne bi dogodilo da nije odbio ili izgubio glavnu ulogu u "Paklenom šundu" (već potpisao ugovor za lik šerifova brata Virgila u "Wyattu Earpu"), "Rođenim ubojicama" i "L.A. povjerljivo", tj. da je Tarantino snimio "The Vega Brothers" s njim i Johnom Travoltom kao titularnom braćom te povezao "Reservoir Dogs" i "Pulp Fiction".
Daleko od toga da Madsen nije pokušao razbiti tipologiju, nastupivši kao otac malog junaka u obiteljskom filmu "Moj prijatelj Willy" (1993.9 ili svojevrsni akcijski heroj u SF hororu "Vrsta" i njegovu nastavku (1995., 1998.), odnosno Bond-filmu "Umri drugi dan" (2002.). Na koncu, takve je (drukčije) uloge igrao i u ranoj fazi karijere, između "Ubij me ponovno" i "Pasa iz rezervoara": glumio je prijatelja Jima Morrisona/pjesnika Toma Bakera u "Doorsima" i tihog, neočekivano nježnog dečka Susan Sarandon u "Thelmi & Louise" (oba 1991.).
"Možda sam jednostavno rođen u krivo doba", izjavio je jednom u intervjuu za "Guardian", i to je prokleto točno. Madsen je pojavnošću bio idealan za uloge maskulinih protagonista ili antagonista iz ere noira i glumaca poput Roberta Mitchuma, njegova idola; zato je bio uvjerljiv i kao "hard boiled" policijski detektiv u filmovima "Fatal Instinct", "Mulholland Falls" i "Sin City", ne samo noir antagonist a la "Kill Me Again". No, svejedno je ostavio snažan pečat i u ovoj eri nizom kultnih uradaka i uloga s naglaskom na "Reservoir Dogs". Zbogom, dragi gospodine Blonde.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....