Krumpir je jedan od najčešćih sastojaka u kućnoj kuhinji, pa ga često uzimamo zdravo za gotovo. Kupimo vrećicu, stavimo je u smočnicu, kuhamo, pečemo, pržimo ili dodamo krumpir u varivo. No postoje neka pravila o krumpiru koja mnogi ljudi ne znaju: kada ga baciti, zašto kuhanje ne spašava zelene dijelove, zašto ga nije dobro čuvati zajedno s lukom i kako ga pripremiti da zadrži što više okusa i hranjivih tvari.
Zeleni krumpir nije samo estetski nedostatak
Kada krumpir pozeleni, to nije samo promjena boje. Zelena boja je posljedica klorofila, ali kada je krumpir izložen svjetlosti, količina prirodnih obrambenih spojeva u krumpiru često se povećava, posebno solanina i srodnih glikoalkaloida.
Stoga zeleni krumpir ne tretiramo kao običnu mrlju. Ako je samo mali dio zelen, možete ga duboko zarezati, ukloniti kožicu oko njega i provjeriti je li ostatak normalan. Međutim, ako je krumpir jako zelen, gorak ili ima čudan pekući okus, bolje ga je baciti.
Također važno: kuhanje, pečenje ili prženje ne uklanjaju pouzdano ove spojeve. Stoga za krumpir vrijedi pravilo da sigurnost rješavamo prije kuhanja, a ne u loncu.
Klice sadrže neželjene spojeve
Krumpir počinje klijati kada se probudi iz mirovanja i pokuša izrasti u novu biljku. Klice, "oči" i dijelovi neposredno oko njih sadrže više neželjenih spojeva nego zdrav, čvrst gomolj. Stoga ne bismo trebali samo brzo odlomiti klice i pretvarati se da je sve u redu.
Ako je krumpir još uvijek čvrst, ima normalan miris i ima samo nekoliko malih klica, izrežite ih zajedno s "očima". Režite dovoljno duboko, ne samo površinski. Ako je krumpir mekan, jako naboran, zelenkast, jako proklijao ili gorak, bolje ga je ne koristiti.
To je posebno važno za krumpir koji dugo stoji u toploj kuhinji ili na svjetlu. Takav krumpir brzo se pretvara iz korisnog sastojka u nešto što više nije prikladno za tanjur.
Krumpir ne voli svjetlost, toplinu i vlagu
Najbolje mjesto za krumpir je hladna, tamna, suha i prozračna ostava. Ne smije biti na suncu, pored radijatora, u vlažnom kutu ili u zatvorenoj plastičnoj vrećici, gdje se počinje "znojiti". Svjetlost potiče zelenjenje, toplina klijanje, a vlaga omekšavanje i truljenje.
Najbolje mjesto za čuvanje je: u papirnatoj vrećici, u košari, u drvenoj kutiji, u prozračnoj ladici, u tamnoj ostavi ili hladnijoj prostoriji.
Plastična vrećica iz trgovine nije dobro dugoročno rješenje. Ako ste krumpir kupili u plastici, prebacite ga u prozračniju posudu kod kuće. Nemojte ih prati ni prije skladištenja. Prljavština na neopranim korama manji je problem od vlage, koja može ubrzati kvarenje.
Krumpir i luk nisu dobri sustanari
Mnogi ljudi drže krumpir i luk u istoj košari jer su oboje "sastojci za skladištenje". Ali ne snalaze se dobro zajedno. Luk može ubrzati klijanje krumpira, a krumpir ispušta vlagu, zbog čega luk omekšava i brže trune.
Najbolje rješenje je jednostavno: držite krumpir i luk odvojeno. Mogu biti u istoj smočnici, ali ne u istoj košari i ne blizu jedan drugome. Luk treba čuvati na suhom i prozračnom mjestu, a krumpir na tamnom i malo hladnijem mjestu. To će smanjiti otpad i produljiti rok trajanja oba sastojka.
Biljke krumpira mogu proizvesti zelene ‘rajčice‘, ali nemojte ih jesti
Ako uzgajate krumpir u svom vrtu, možete primijetiti male zelene plodove koji izgledaju poput sićušnih nezrelih rajčica nakon što procvjetaju. To često iznenađuje vrtlare, posebno one koji ih prvi put vide.
Ti plodovi nisu jestivi. Krumpir pripada porodici krstašica, a jedemo podzemne gomolje, a ne zelene plodove, listove ili stabljike. Ako se ovi mali zeleni plodovi pojave na biljkama, možete ih ostaviti na miru ili ih ukloniti, ali ih nikada nemojte koristiti u kuhinji.
Djeci mogu izgledati zanimljivo, stoga je dobra ideja da ih u vrtu ne predstavljate kao "male rajčice", već da im jasno date do znanja da nisu za jelo.
Način kuhanja utječe na okus i nutritivnu vrijednost
Krumpir nije samo škrobni prilog. Sadrži i kalij, vitamin C, vlakna i druge korisne tvari, ali mnogo toga ovisi o načinu pripreme. Ako ga ogulite, narežete na male kockice i dugo kuhate u velikoj količini vode, dio hranjivih tvari topivih u vodi gubi se u vodi.
Kako biste sačuvali više okusa i hranjivih tvari, kuhajte ga: cijelog kad god je moguće, s korom ako je kora lijepa i krumpir je prikladan, u većim komadima umjesto vrlo malih kockica, u manje vode, samo toliko dugo da se omekša.
Krumpir s korom posebno je koristan za krumpir-salatu, pečeni krumpir i jela gdje želite puniji okus. Naravno, zelene, oštećene ili sumnjive dijelove ne rješavamo korom – te dijelove uvijek uklanjamo.
Namakanje pomaže za hrskavi krumpir, ali ne predugo
Ako pripremate domaći pomfrit ili krumpir iz pećnice, možete narezane komade kratko namakati u hladnoj vodi. To uklanja dio površinskog škroba, a krumpir može bolje porumeniti i postati hrskaviji.
Međutim, namakanje ne bi trebalo trajati predugo. Ako krumpir predugo stoji u vodi, postaje vodenast, gubi teksturu i teže ga je pravilno porumeniti prilikom pečenja ili prženja. Za domaće pripreme često je dovoljno 20 do 30 minuta.
Još jedan važan korak nakon namakanja jest dobro osušiti krumpir. Ako mokri krumpir ide izravno u vruće ulje ili na lim za pečenje, više će se pariti nego peći. Suha površina jedan je od ključeva hrskave korice.
Male navike koje čine veliku razliku
Krumpir ne mora biti kompliciran, ali dobro je znati nekoliko osnovnih pravila. Čuvajte ga u mraku, nemojte ga ostavljati na toplom mjestu, nemojte jesti zelene ili jako proklijale gomolje, držite luk odvojeno i nemojte uvijek odrezati sve što bi moglo doprinijeti okusu prilikom kuhanja.
Krumpir je skroman, jeftin i svestran, ali nije potpuno neosjetljiv. Ako ga pravilno tretirate, trajat će dulje, imat će bolji okus na vašem tanjuru i manje ćete ga bacati. Ponekad su to najobičniji sastojci koji kriju najviše pravila koja vrijedi znati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....